....:Annabell Lee:.....
nedjelja, 19.11.2006.
U Saloon je stala moja štikla
Iako sam u petak GORJELA 39.8 i bilo mi je vrlo zabavno cijeli dan u groznici,do subote sam magično ozdravila i bila zrela za tulum do zore...u Saloonu! I tako mi nadobudna djeca dođemo tamo,ogledamo oko sebe,i shvatimo da najstarije dijete oko nas zapravo ima 13 godina.Nakon te spoznaje,shvatili smo da ne želimo biti u Saloonu u društvu 12ogodišnjih droca koje drže cigaretu i čekaju da izgori,i misle da su cool jer su u Saloonu u subotu navečer.Nakon što smo sa smijehom od uha do uha u pola 10 napustili najfensi mjesto u našem velegradu,uputili smo se...u Thaliu! Home sweet home.....
Meni i Margi su noge pucale jer smo bile toliko true da smo imae štikle...auch...mislim da ih neću više (tako skoro) ili uopće nosit! Uglavnom,bilo je super...od one kole s okusom sirupa sam zaspala tek u 4 jer jedino pametna chajsy ide pit kofein u ponoć...joj,joj,joj...odlučila sam da ipak neću izbrisat blog,al ga više neću baš prečesto pisat jer baš i ne stignem (hmhmhm)...i Da,Juwica-u svom novom životu KANIM dolazit na francuski...vidimo se u pon! Velika pusa svima,ja sad idem pisat referat iz povijesti...wish me luck!!!
I da-najvažnije od svega:
DRGOME MOM NAJDRAŽEM PIZDEKU ADRIANU,ŽELI HAPPY SWEET SIXTEEN!!!!!!!!!!!!!!!!!Već smo ti rekli sve želje za tvoj rođ,al ti još pribrajam da napokon zvršiš s Curom..!!! puseki
četvrtak, 16.11.2006.
Predoproštajni post
Nisam baš raspoložena za neke misaone teme ili za pisanje uopće!
Da skratim...sjedim na krevetu....uživam ko prase...surfam po kompjuteru i gledam tv...za to su vrijeme moji u školi i imaju kemiju! baš sam gadura...buahaha....zakon je kad imaš matineju!
Sve u svemu,nije mi baš neki super dan jer mi mozak sporo radi (tj.sporije nego inače) pa mi treba puno dulje da parcipiram neke stvari....sve u svemu!
Velika pusa svima,slijedeći ću post napisat u subotu,a dalje...sumnjam da ću pisat blog!
Znači li to da si lagano nalazim život?! Možda....
nedjelja, 05.11.2006.
Friend or foe
Začuđuje me to što si si malo s nekim dobar. Misliš da ti je najbolji prijatelj na svijetu. Da vas nikad ništa neće razdvojit jer je vaše prijateljstvo jače...no,ubrzo vas ta ista osoba razočara....i to jako!
Toliko da nista sigurni hoćete li joj ikada oprostiti...no,oprostite joj! U ime vašeg "dubokog" prijateljstva. Nadajući se da će sve biti ok...da ništa nije strašno...ta vas osoba razočara opet...i opet...i opet...dok ne shvatite da vam ta osoba zapravo i nije prijatelj/ica...tada,razočaranog srca shvatite da su te godine prijateljstva daaaleko i da ne postoji mogućnost povratka na staro. A i kad bi postojalo,nisam sigurna bi li pružila još jednu šansu...što je previše,je previše jel'da?
Ne znam je li se to ikome dogodilo,ali meni je...i nije baš lijep feeling! S tom osobom se čujem jednom u 3 mjeseca,tek tolko da se pohvali novim "ulovom"...to više nije prijateljstvo...ili je?!
