Amerika nije samo rad i znoj...

ponedjeljak, 04.06.2007.

Chilla Vista 2007

Ma divljaci, sta da se kazeUrbana legenda kaze da je Jim Morrison napisao Crystal Ship na tripu u Isla Visti. Hipi kultura duboko je ukorijenjena u IVu. Danas je bio dan da i nova generacija dokaze da taj duh i dalje zivi. I dokazala je. Chilla Vista, festival koji se odrzava u parkovima u Isla Visti, bio je centralni dogadjaj danasnjeg dana.

Ja sam malo svrnuo do IVa da malo pogledam sto ima u IVu i da popijem nesto u Java Jonesu. I tako, zavrsim ja u jednom od dva parka, ispred "Solar-powered" pozornice. Naime, organizatori su odlucili da ce se ove godine Chilla Vista odrzati s minimalnim zagadjenjem. Tako je jedna bina napajana solarno, a druga biodizelom. Sve je bilo puno standova koji su promovirali reciklazu, zdrav zivot i... biljne proizvode.





AmbidextrousOdslusao sam bend Ambidextrous. Ne bi ih se Jim Morrison nimalo posramio, a bogme bi i Jimi Hendrix kimnuo s odobravanjem. Napravili su odlicnu rock atmosferu dok se mladez napajala jeftinim pivom. Ali do 18h. Jer u 18h istice festivalova dozvola za alkohol na otvorenom i svi moraju popit do 18h inace policija trenira strogocu. I tako su popili. Sve je bilo puno raznih likova - bongo sviraca, gusara, nesto praljudi i hrpa djece cvijeca. Odslusam ja Ambidextrous kad ono MC (u ne-reperskom smislu rijeci) pocne vristati sa stejdza da nije jos sve gotovo! Ajmo onda pred "bio-powered" binu.





Rulja ispred stejdzaPonovo MC urla i najavljuje Blue Turtle Seduction, a ekipa pocinje vristati i skakati. Ma sta urlate, majku vam vasu... a kad ono, na stejdz izlazi lik s violinom. I tad pocne dernek, al ono pravi. On dere po violini ekipa skace, a ja s ruksakom i laptop u njemu. A svi znamo da chicha voli djuskat. A likovi bas pravo deru, nesto izmedju Manu Chao, Boba Marleya, nekog odlicnog ska benda, country benda i ciganskog orkestra. Trebali bi doc na DOF da se raspametimo. Curice se razgolitile, sve se nesto izvijaju, likovi oko njih skacu, a sve zavijeno dimom... biljnih proizvoda ;). Ako se ne smije pit alkohol, a ono moze se smotat i zapalit. E da je Amerima cigana, mislim da bi umrli od srece.



KokaOdlicno je sto na festivalu ima svih generacija. Dosli su ljudi s malom djecom, studenti, njihovi asistenti (ja), a bogme je bilo i onih koji su mozda i prije 40 godina jeli droge i slusali Janis Joplin u tom istom parku. Cetrdeset godina, a jos slusamo tu muziku. To je ko da su ljudi 60tih slusali muziku iz 20tih. Buuukte.



Cool HansSve je zavrsilo tako sto sam ja malo sjeo u prasinu da odmorim i gledam obliznje zonglere. Imaju nekog lika sa dugom sivom bradom koji bas zna bacit stvari u zrak. Onda je dosao John Ska Pank, jedan od studenata kojem sam bio asistent, i rekao da se njemu bas malo prica samnom. Gledam ja, od svih tih zgodnih zena okolo, bas se NJEMU prica samnom. Al je onda objasnio da je njegova mama rodjena Buljat i da mu je pola obitelji iz nekog mjesta kraj Splita. Zna covjek cak i nesto hrvatskog, ne predobro. Tako smo malo procaskali. Ima bend, sviraju ska pank pa cu ih ic pogledat nekada.





ZonglerSada sam konacno u omiljenom Java Jonesu. There's no home like Java Jones. I eto vam post.

P.S. Kupio sam CD Blue Turtle Seduction. Neusporedivo su bolji uzivo, CD je lose produciran tako da zvuci nekako mlacno. I nedostaje im bas, sto se ne osjeti toliko uzivo. Uzivo su mocni. Rekli su da su danas snimali live CD, to cu sigurno nabaviti.

P.P.S. Skrolajte dolje na onaj stari post o Isla Visti - dodao sam slike! YEY! (bas volim ove PSove)

- 09:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2007.

Daj mi matematike, molim te, daj mi puno!

Marko!Jedna od velikih prednosti rada u znanosti je mogucnost putovanja na razne konferencije. Naravno, nekad to zna ici na zivce, ali uglavnom je dobro. Tako sam i ja uhvatio malo tog vjetra i proveo prosli tjedan iznad Salt Lake Citya u drzavi Utah. Podrazumijeva se da su troskovi puta i sve ostalo placeni novcem od projekta na kojem radim. Sto je odlicno posto sam efektivno putovao za dzh.



Govor pocinjeU odmaralistu Snowbird odrzavala se konferencija o primjeni dinamickih sustava SIAMa - Udruzenja za industrijsku i primjenjenu matematiku. Ta konferencija odrzava se svake dvije godine i najveca je na svijetu u tom podrucju - ove godine prisustvovalo je 710 ljudi. Pet dana, svaki dan po cca 10h predavanja, a izmedju predavanja razgovori s ljudima, sastanci, upoznavanja... ma predobro.



Pogled prema odmaralistu SnowbirdPutovalo nas je petnaestak s UCSBa - gotovo cijela nasa i Jeffova grupa. Par avionskih presjedanja, neizbjezna kasnjenja i odgode aviona i u nedjelju uvecer bili smo u sobama u Snowbirdu. Snowbird je inace predobar - smjesten je u kanjonu, temperatura je ugodnih 24-25 stupnjeva Celzijusevih, okolo snijeg na brdima. Bas predobro.

I tako je sve skupa krenulo u ponedjeljak. Gotovo sve face u podrucju su bile tamo - ljudi iz cijih knjiga ucimo, koji su napisali centralne radove u podrucju, a svi na dohvat ruke. Doslovno da ih povuces za rukav i propitas o onim detaljima koji ti fale u radu.



Prezentacije posteraKonferencija je konceptualno podijeljena u tri dijela: pozvani govori, minisimpoziji i prijavljena izlaganja. U prvom dijelu su istaknuti istrazivaci drzali jednosatna predavanja o svom podrucju interesa. Tako smo culi o tome kako je Priroda razvila sustav upravljanja prstima (sto je prakticki sveti gral robotike), kako se matematicki moze pristupiti borbi protiv karcinoma i tako odrediti koliko lijekova dolazi u koktel da bi bio ucinkovit. Culi smo i objasnjenje zasto se ozonske rupe ne zatvore same od sebe kad u drugim dijelovima atmosfere ima dovoljno ozona i kako razliciti insekti razlicito lete i tako minimiziraju potrosenu energiju. Sve skupa iznimno zanimljivo, cak i nekome tko nije matematicar (ne mislim na sebe, sebe odavno racunam u matematicare).



RazglednicaMoj je mentor nazalost bio bolestan. Nadali smo se da ce doci u srijedu, no bio je prebolestan za putovanje. I tako, u srijedu poslijepodne dobivam ja e-mail od njega, a u e-mailu prezentacija govora kojeg je on trebao odrzati u cetvrtak. Gledamo Bryan i ja u taj mail i kaze Bryan onako meni "sigurno zeli da ti odrzis govor umjesto njega". Je da, bas ja, najmladji u grupi. Pa smo digli Lana (novog postdoca u grupi) na foru da on (Lan) treba odrzati govor. Lan se maltene upisao i usrao u gace. Da prostite na izrazu.



Jos ima snijega na brdimaNo sve se vraca sve se placa. Istu vecer, nakon prezentacije postera, idem ja tako pogledati mail. A kad ono, mail od drugog voditelja projekta u kojem kaze "Jel bi ti htio odrzati prezentaciju umjesto mentora ujutro?". I sta da covjek sad kaze? Covjek kaze - da. Lakse reci nego uciniti. Trenutno vrijeme: 23h. Vrijeme prezentacije: 9h. Deset sati za preraditi prezentaciju, dodati neke filmice koji ne rade, izbaciti sve one stvari o kojima nemam pojma (nije mentor mentor, a ja student bez razloga!). Legao sam negdje oko 00.30, probudio se u 5.30h i deri po prezentaciji. Za dorucak: kava i bol.



Pauza za kavu na konferencijiDoslo je i tih 9h, a u publici one iste face s pocetka price. Izgleda da imamo stvarno zanimljiv projekt. Svoje neznanje kompenzirao sam glupiranjem, skakanjem i modulacijom glasa :) Na kraju, govorio sam cak i manje nego sto je bilo zakazano (upuceniji znaju da imam problema s time kad se radi o prezentacijama s projektorom ;) ). A nakon prezentacije - pitanja. Secer dolazi na kraju. Jedna od onih faca dize ruku, a meni se mrak spusta na oci. No odbio sam njegovo pitanje jednim "ne znam" upakiranim u toliko celofana da je vjerojatno zvucalo pametno. Moje najjace oruzje je njihovo neznanje o mom neznanju. He he he.



Bryan pred potokomOnda je dosao najbolji dio: razgovori s ljudima o mom istrazivanju. Upoznajmo Daliu, studenticu u Sydneyu koja je bas ono hard-core matematicarka. Ona o potpuno apstraktnim matematickim konceptima prica kao ja o parnim i neparnim brojevima. A samo je studentica, tako da se nisam ustrucavao ispitati ju o svakom detalju. Sve mi je objasnila, preporucila mi par knjiga i dala svoj clanak. Zakon. Pricao sam jos sa Sherry, profesoricom koja radi gotovo iste stvari kao ja, pa sam dogovorio da cemo suradjivati. Pricao sam i s Oliverom i Mirkom iz Paderborna koji racunaju slicne stvari kao i ja, ali drugom metodom pa je nas razgovor bio mjesavina prijateljskih savjeta i obrane vlastite metode svim snagama.



ZivotinjkaNa kraju, bilo mi je jako zao sto je sve zavrsilo. Ovo je bio mozda najbolji tjedan otkako sam u USA stigao. Mislim da bi mi idealna radna atmosfera bila sljedeca: prijepodne konferencija, a onda poslijepodne ja, kompjuter, olovka i papir i udri po jednadzbama i simulacijama. Sad sam nabrijan i jedva cekam da isprobam sve sto sam cuo na konferenciji. I da mi dodju knjige koje su mi preporucili. I da odem u HR (jos 4 tjedna).



SrneP.S. Evo u kakvoj ja situaciji ovo sve pisem: Java Jones, pisem o matematickoj konferenciji, za stolom kraj mene ekipa prica o ugljikovim nanocijevima i svemirskom liftu, a vani cudni cica s bijelom bradom (podsjeca na djeda Mraza ili ak. L. B.) nekom objasnjava Wienerove procese s gitarom u ruci.

P.P.S. Slike prirode su s dvosatnog pjesacenja na koje smo Bryan i ja otisli jednog popodneva. Nisam sliko ljude opet. Bezveze, znam. Al imam zivotinje zato.

- 10:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #