every day it's getting closer, going faster than the rollercoaster.

dali vam se ikada dogodilo da pozelite zivjeti u knjizi ? u prici koju ste sami izmislili i koju samo vi kontrolirate ?
u prici gdje je sve po vasim pravilima, gdje se sve pokorava vasoj volji ?
naravno da jeste. svi jesmo.
svi smo se pozeljeli probuditi u svojem svijetu, gdje nasa masta odreduje granice nemoguceg i moguceg.
ja bi u taj svijet. da se vise nikada nemoram probuditi u ovom.
nije da mrzim ovaj svijet, ali pohlepna sam... i to priznajem... zeljela bih u svijet po mom.
ali dosta o tome. to je samo jedna od mojih zelja koja se nikada nece ispuniti.
stoga cu nastaviti uzivati u citanju knjiga, izmisljanju svojih vlastitih prica i svojem optimizmu koju tu i tamo poklekne.
ovim postom se zelim zahvaliti svim osobamam koje moj zivot cine podnosljivim. volim vas i ne sramim se to reci :)



ono prvo je bila depresivna strana posta nastala u jednom depresivno trenutku. stvarno mrzim depresivne trenutke.
sva sreca da su u mom zivotu rijetki. oujea. nda. lol.
opet se stalno smijem. volim se smijati. jedog dana cu se ugusiti od smijanja. lol. al to je dobro. bolje da se smijem nego da degradiram jetra. u svakom slucaju smijeh je dobar :D i cokolada takoder -_-
i tako. nemam vam skoro pa nista za reci... um mi je prazan, pa ovog puta necu filozofirat :)
zapravo vec jesam... na pocetku posta. nda. difno. al lijepo je znati da je zamoran dio posta s filozofiranjem prosao. jelda ? retoricko pitanje -_-

treci dio posta. opa. ide mi danas :D
uzivam u praznicima. iskoristavam ih najvise sto mogu. a ipak prebrzo prolaze. kaze se: vrijeme brzo prolazi kad se zabavljas (whaaa. u ovom trenutku sam si skoro oko iskopala. toliko o spretnosti...), da se barem ja dobro zabavljam...
istina, rekla sam da iskoristavam praznike najvise sto mogu, ali kad se veselis da ces vidjeti nekoga koga dugo nisi vidio i kada si sav iznad sebe, jer znas kako ste se dobro provodili. razocaras se kada shvatis da ta osoba uopce nije odrasla, da nije sazrela, cak ni malo, i onda neshvacas kako ti je s tom osobom moglo biti tako dobro i kako je ona obiljezila jedno lijepo poglavlje tvog zivota. zbog toga nevolim odrastanje. tada ljudi postaju razliciti, tada vise nemozes prepoznati svoje nekadasnje najbolje prijatelje. nda, opet filozofiram.
pa vas sve pozdravljam dok opet ne pocnem iznositi svoje misljenje.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.