|
|
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog je o životinjama i ekologiji.
Zabrinuta sam zbog Zemlje i svega
što joj se može dogoditi zbog nas.
Pisat ću i nešto o životinjama jer ih obožavam.
Već sam spomenila da volim životinje.
Spomenut ću neke pojedinosti o nekim životinjama.
Svaki tjedan ću napisati nešto o nekoj drugoj životinji.
Pingvini
imaju zbijeno tijelo s uskim, ali snažnim krilima koja
su im se oblikovala na način, da ih ptice koriste kao peraje
i čini ih vrlo dobro prilagođenim životu u vodi.
Bedrene kosti su im vrlo kratke, zglobovi koljena kruti,
a noge jako pomaknute prema natrag što uzrokuje njihov
neobičan, gegav uspravan hod na kopnu.
Stopala na kojima imaju plivaće kožice su relativno kratka,
pa ptice na kopnu stoje na petama pri čemu im kruta repna
pera služe kao potporanj. Rep im je vrlo smanjen. Kod drugih
ptica kojerone, rep služi kao "kormilo", dok su kod pingvina tu
ulogu preuzele noge.Boja perja kod gotovo svih vrsta je na leđnoj strani
tamno plavosivo koje se prelijeva u crno, dok im je boja s donje,
trbušne strane bijela. Smatra se, da im je boja takva, kako bi
se pri pogledu odozgo stopili s tamnom bojom dubokog mora,
dok su s trbušne strane bijeli, kako bi pri pogledu odozdo prema gore
odakle dopire i svjetlost, ponovo bili manje uočljivi u odnosu
na osvijetljenu vodu.Hrane se uglavnom ribom, lignjama, rakovima,
ali i drugim sitnim morskim životinjama, krilom i sl. Obično se pingvini
koji žive bliže Južnom polu hrane krilom, dok se sjevernije
nastanjeni hrane više ribom. Plijen hvataju kljunom i gutaju ga
cijelog, čim ga uhvate u vodi.
Polarni medvjed
Sjeverni, bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus), životinja koja svojom veličinom izaziva strahopoštovanje, zajedno sa mrkim medvjedom i američkim crnim medvjedom (često nazvanim grizli) treća je najveća kopnena zvijer na svijetu. Žućkastobijelom bojom krzna odlično je prilagođen svojoj okolini.Najčešći način prehrane sjevernog medvjeda je lov, a njihov glavni plijen su tuljani. Kako se tuljani neprestano sele, da bi došao do hrane mora ih medvjed tražiti. Čeka ih kod otvora za zrak ili im se oprezno prikrada dok leže na snijegu i griju se na suncu. Daleko najčešći plijen su tuljanovi mladunci jer ih medvjed lako pronalazi čak i pod snijegom u koji su ih zakopale njihove majke. Medvjed će ubiti tuljana snažnim udarcem po glavi, a od plijena iskoristiti samo iznutrice, kožu i masnoću. U kasno ljeto i početkom jeseni sjeverni se medvjedi zadržavaju na obalama gdje traže uginule kitove i morževe. Za ljetnih mjeseci hrane se bobicama i pokojim glodavcem.
Sjeverni medvjed živi na područjima oko sjevernog pola pokrivenim vječnim snijegom i ledom. Najviše vole područja s većim otvorenim vodenim površinama i širim obalnim područjima. To su životinje koje pretežno žive samotnjački i aktivne su tijekom čitave godine. Neobično su uporne, a u potrazi za hranom mogu provesti veći dio dana. Vrlo su spretne, pa se mogu uspeti na okomite ledene stijene i preskočiti do četiri metra široke raspukline u ledu.Sjeverni su medvjedi odlični plivači koji se bacaju u vodu naglavce poput pasa. Mogu plivati brzinom od više desetaka kilometara na sat. Otvorenim očima i zatvorenim nosnicama rone ispod površine vode gdje izdrže i više od dvije minute.
.
U ovom boxu ću pisati nešto o ugroženim
biljkama,endemima
i drugim,raznovrsnim,
prekrasnim biljkama.
Prva od tih biljaka će biti Velebitska degenija.
Velebitska degenija
Strogo zaštićena vrsta, simbol Velebita i Hrvatske,
nalazi se na kovanici od 50 lipa.
Najrjeđa biljka u Hrvatskoj.
Izuzetno rijetka, endemska biljka, koja se pojavljuje
na velebitskim planinskim točilima, ali i u pukotinama
stijena. Dosad je pronađena samo na tri mjesta. Dva su
na južnom Velebitu- Krug i Kuka plana ili Pavelić plana
nad Šugarskom dulibom. Treće je nalazište na srednjem
Velebitu- obronak Solin, kod Budakova brda. To su prirodna
nalazišta, odakle je presađena i na neka druga mjesta poput
Meterološke postaje Zavižan.Velebitska degenija je nježna i skromna
biljka, niska trajnica. Stabljika joj je visoka do 10 cm. Listovi su
uski, kopljasti, ušiljena vrha, skupljeni u rozete i srebrnasto bijeli.
Cvat je gronja. Cvjeta u svibnju i lipnju. Ima lijepe žute cvjetove.
Plodovi su sivkasti. Korijen je dug, uvlači se u pukotine stijena
i pod kamenje točila. Uzgajana u kulturi, na krškoj kamenjari,
nije dugoživuća i stalno se mora obnavljati.
Na popisu je zaštićenih biljnih vrsta.
me je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von
Degenu (1866. - 30. ožujka 1934.), koji je otkrio degeniju 1907.
BIOKOVSKO ZVONCE
Biokovsko zvonce (lat. Edraianthus pumilio) je endemska biljka iz porodice Campanulaceae. Vrstu je prvi opisao Portenschlag-Ledermeyer 1820. godine.
Rasprostranjena je isključivo u vršnim područjima Biokova te u unutrašnjosti na području Svetog Jure i na Troglavu. Nalazi se između 1400 i 1700 metara nadmorske visine. Tercijarni je relikt.
Listovi su linearni, 1 mm široki. Ovojni list je odozgo gusto dlakav. Ima prileglo-jastučast oblik. Tobolac se nepravilno otvara unutar čaške. Cvijet je u glavičastim cvatovima. Višegodišnja je biljka. Razmnožava se sjemenom. Teško uspijeva presađena, osim u planinskim vrtovima.
Raste na ogoljelim vapnenačkim ili dolomitnim grebenima, u pukotinama stijena. Heliofilna je vrsta, podnosi velike razlike u temperaturi. Na ostalim staništima, ima slabu konkurentnu sposobnost prema drugim vrstama.
Dragi moji,želim vam svima sretan Božić (u zaostatku).
Ali,najvažnije od svega je SRETNA NOVA GODINA!!
Znam da još nije došla,ali doći će danas,a ja vam sutra neću moći čestitati,pa
vam,eto čestitam sada.
Sve najbolje,puno uspjeha,ljubavi i zadovoljstva u Novoj godini,od srca vam želim.
