srijeda, 30.11.2005.
Svašta pomalo....
James Blunt - You're Beautiful
My life is brilliant.
My love is pure.
I saw an angel.
Of that I'm sure.
She smiled at me on the subway.
She was with another man.
But I won't lose no sleep on that,
'Cause I've got a plan.
You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.
Yeah, she caught my eye,
As we walked on by.
She could see from my face that I was,
F**king high,
And I don't think that I'll see her again,
But we shared a moment that will last till the end.
You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.
You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
There must be an angel with a smile on her face,
When she thought up that I should be with you.
But it's time to face the truth,
I will never be with you.
Netipično za mene,da će mi se svidit nešto ovakvo,al mi je pisma stvarno lipa.Shvatila sam da ponekad,makar pisma nemala vrhunske tekstove ka Floydi i 27 akorda,može bit skroz dobra.
I još jedna....
Makar sam od oca pokupila većinu muzike koju slušam,sama sam "otkrila" Depeche Mode koje moj otac jednostavno ne može probavit.
Al meni je Precious predobra....
Depeche Mode - Precious
Precious and fragile things
Need special handling
My God what have we done to You?
We always try to share
The tenderest of care
Now look what we have put You through...
Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give
Angels with silver wings
Shouldn't know suffering
I wish I could take the pain for you
If God has a master plan
That only He understands
I hope it's your eyes He's seeing through
Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give
I pray you learn to trust
Have faith in both of us
And keep room in your hearts for two
Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give
I na kraju,jedna moja škvrabotina...
Opet...tišina me okružuje,
izgubljena u mislima,
plačem zbog pjesme koja u pozadini svira...
osjećam da kupim što je ostalo od mene,
jer ne mogu skupiti što je ostalo od nas....
osjećajući toplinu suze koja će tek poteći,
shvaćam da drukčije nije moglo biti,
sudbina je rekla svoje i život je,kao rijeka,odnio snove moje....
Posvojila sam ovog lipog malog pingvinčića....
| adopt your own virtual pet! |
petak, 04.11.2005.
Očekivanja...
Pošto svi pišu o školi,red je da i ja stavim par riči šta se tiče nje.
Ali ja neću pisat kako mi je teško,zajebano,kako prilagodba još nije uzela maha...Jer ionako svi znamo da nam je svima tako.Pogotovo nama gimnazijalcima.
Nego,ja ću pričat o smislu školovanja jer me to muči već neko vrime.Gledam one štrebere(svaka njima čast) kako uče sve potrebno i nepotrebno,puno im toga ishlapi,al glavno da su one dvi veličanstvene stranice s njihovim identitetom u imeniku popunjene pejama.
Ostalo nije bitno.
Otkad znam za sebe,otkako sam počela izvodit komične imitacije svoje rodbine,od tada ja znam da oću bit glumica.Inače,volim i pravo (i mama i tata su pravnici,a tata je i sudac),mogla bi se zamislit u ulozi tužiteljice koja je uvik glavna bitch.Mogla bi.
Al bojim se da ću,nakon eventualno završene srednje i fakulteta visit na birou kao nezaposlena,a ako završim ADU u Zg-u mogu radit u kazalištu ili ne radit uopće.Danas uloge na TV-u dobivaju neke ženske bez dana studija glume,a dosta ovih sa faksom,izvise.
Često se pitam da li uopće vridi sve ovo za šta se sad tlačimo i tlačimo.
Svaki put kad gledam Ellenor Frutt iz "Pravde za sve",dođe mi da ja radim to šta ona radi ,al svi mi znamo da Hrvatska nije Amerika.
A s druge strane,ako mladi,inteligentni i obrazovani ljudi stalno odlaze iz Hrvatske u inozemstvo,država se nikad neće unaprijedit.
I šta sad napravit?!?
Ko meni garantira da ću radit ono šta volim?
II.dio
Neko me vrime neće bit na blogu,možda se kratko javim sa informatike,ali ni to nije sigurno. Škola je zajeb,odnia je vrag šalu,mora se učit...Tako da se ja bacam na učenje,a vi mi ostavite komentara da imam šta čitat kad se vratim.................
Do idućeg puta,
Dylan.
btw,na ovaj rezultat sam ostala paf...
četvrtak, 03.11.2005.
What a peculiar life...
Jučer sam saznala da bolujem od opsesivno-kompulzivne neuroze tj. prisilne neuroze.Zapravo,ja već oko godinu dana znam da imam te svoje neke "mušice",ali nisam mislila da je to neki poremećaj,a kamoli bolest. Meni to oduzima dosta vrimena iako ne mogu reć da mi stvara konfuziju.To je savršeno razrađena rutina koja traje oko godinu dana pa sam je ja jednostavno prihvatila kao neizostavni dio svoje svakodnevnice kao šta neki ljudi prihvate npr. odlaske na hemodijalizu,gastroenteroskopiju ili ubrizgavanje inzulina. Nije mi drago šta imam bilo kakvu bolest,ali mi je drago šta ta moja opterećnost barem ima ime.To vam je isto kao kad vas boli sve živo i neživo,imate začepljen nos,boli vas grlo i glava,a nemate fibru.I sad svi misle da vam nije ništa dokle vaša tjelesna temperatura ne prelazi 37,iako se vi osjećate kao da imate 40.Tako da mi je drago šta mogu reć da imam opsesivno-kompulzivnu neurozu i case closed nego da dotično nema ime pa svi misle da sam zrela za ludaru.
U biti,opsesivno-kompulzivna neuroza ili ,malo jednostavnije i manje stručno rečeno,prisilna neuroza je konflikt lijeve i desne strane mozga,tj. konflikt zdravog razuma i impulsne samozaštite.
...da vam ja ne serem laički,ovo vam je skinuto sa
www.medicina.hr :
Prisilnu neurozu oblikuje posebna organizacija karaktera (prisilni karakter) i ponavljajuće prisilne misli i radnje, koje se doživljavaju kao nametnute, a kojima se bolesnik ne može suprotstaviti. Možda čudno zvuči-ali tek nas nekolicina ima potpunu kontrolu nad vlastitim mislima.
Većina ljudi je doživjela iskustvo kad zna da je nešto napravila - zaključala vrata od kuće, zatvorila plin - ali ipak nakon toga dvoje da li su to zaista napravili. Nekada, može biti potrebno da se iznova provjeri ono za što znate da ste napravili, da bi ste mogli dalje nastaviti dan i početi misliti o nečem drugom. Mnogi od nas imaju svoje male rituale, često s razlogom da rutina pomogne u sprječavanju zaboravljivosti. Ali ponekad poprime svoj poseban tijek - uvijek zaključavanje vrata na poseban način, ili serviranje hrane na poseban način. Za neke ljude, ovakvi rituali mogu izmaći kontroli i njihovim životima ovlada stalna briga o malim stvarima i potreba za izvođenjem beskrajnih ritualnih radnji.
Koji su simptomi?
Najčešći prisilni poticaji povezani s provjeravanjem i brojenjem: oni stalno provjeravaju ono što čine, ili pak broje i računaju do iscrpljenja ili dok ne zadovolje "magični broj puta".
Korisno je odvojeno promatrati opsesivne i kompulzivne poremećaje. Kod opsesije simptomi uključuju napadne i ometajuće
-riječi
-ideje
-neodlučnosti
-prizore
-sumnje.
Osoba prepoznaje da oblik ovakvih misli dolazi iz njenog vlastitog uma, i želi ih spriječiti- ali nije u mogućnosti. Opsesije mogu biti vrlo ružne naravi-seksualne, nasilne, bogohulne- i u sukobu s moralnim standardima bolesne osobe.
BTW,ovu je bolest ima Howard Hughes,pa je Leonardo DiCaprio,navodno,dok je snima Avijatičara pustia svojim neurozama da ga prevladaju.
ako je neko primjetia da ima neke od ovih simptoma,opširnije informacije su na
www.medicina.hr/clanci/ opsesivno_kompulzivna_neuroza.htm
