|
Pasha je prijelaz iz ropstva u slobodu, iz grijeha u svetost, iz smrti u život.
Isusov dolazak na svijet, njegov život, posebno vrijeme muke i smrti posvećeno je preobrazbi svijeta, svakog čovjeka, okretanju od prolaznoga prema neprolaznom, vječnom, prema Bogu. Isus Krist je ostao s nama pod prilikama kruha i vina, simbola života, da nam pokaže kako je On naš vječni život. “Postao je poslušan do smrti i to do smrti na križu.” Umro je da mi živimo. Bio je “proklet” da mi budemo blagoslovljeni. «Postao je grešnik» da mi budemo sveti. Njegova ljubav prema nama nije bila ni senzacija, ni sentimentalna igra. Ljubio nas je tako da je za nas dao sve i život. Ono što je Bog u ljubavi stvorio, to otkupljuje ljubavlju koja nema granica, koja je jača od smrti. Božji čin stvaranja čovjeka na početku, završio je čovjekovim otkupljenjem. Stvaranje i otkupljenje jedan je čin ljubavi. Otkupljenje je završni čin stvaranja.
Prije muke Isus je napravio najveće čudo ljubavi: Obični kruh, simbolu sve ljudske hrane kojom čovjek uzdržava i produžuje život, pretvorio je u svoje tijelo. Vino, simbol sveg pića koje je čovjeku jednako potrebno kao i hrana, pretvorio je u svoju krv. Tako je slikovito jasno označio da je On naš duhovni život, onaj život kojim ćemo u Bogu vječno živjeti. Onda je pozvao sve ljude riječima koje kod svake Mise slušamo: Uzmite, jedite; uzmite, pijte! Hranite se duhovnom hranom; pojite se duhovnim pićem; da možete duhovno živjeti; da možete postići život vječni. “UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI, OVO JE MOJE TIJELO KOJE ĆE SE ZA VAS PREDATI!” - “UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI: OVO JE KALEŽ MOJE KRVI, NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA KOJA ĆE SE PROLITI ZA VAS I ZA SVE LJUDE NA OTPUŠTENJE GRIJEHA. OVO ČINITE MENI NA SPOMEN!” “Kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan!” Iv 6, 33,54). Nevjerojatna Božja čežnja koju stalno ponavlja kroz cijeli Stari i Novi Zavjet: Bog želi da budemo jedno s Njim. Zato nas je stvorio. Krist želi da se sjedinimo s Njim. Zato nas je otkupio. Sve djelovanje Duha Svetoga ide za tim da nas sjedini s Ocem i Sinom. Sakrament Euharistije, Misa žarište je ove Božje čežnje, središnja točka u kojoj je sadržano sve što je Bog želio i Sv. Pismu izrekao.
Ustanovljenjem Euharistije ostao je stalno prisutan među nama: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta”. Budući da je preuzeo na sebe grijehe svih nas i posljedice grijeha - sve zlo i na kraju smrt, u suradnji s Ocem (”Oče, došao je čas, proslavi sina svoga da on proslavi Tebe!”) i u snazi Duha ušao je kroz tjeskobu i muku u tamu smrti. Život je ušao u bit smrti, razorio ju iznutra i otvorio nam put k uskrsnuću i vječnom životu. "A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo... Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše... Jahve je svalio na nj bezakonja naša... za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše... sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince"(Iz 53,4-12).
Isusovu ljubav u Euharistiji, patnji i smrti trebam doživjeti u dubokoj, osobnoj, prisnoj povezanosti s Isusom. Bog svakog čovjeka stvara napose. Bog ga tako i otkupljuje. Gledao me je, vidio me u opasnosti da se zauvijek upropastim, ušao je u tamu smrti i svojom me rukom izvukao na svjetlo života. Kad doživim spasenje osobno, onda ću moći razumjeti spasenje koje je Krist pohranio u krilo Crkve, onda ću svakog čovjeka moći doživjeti spašenim. Isusov križ se našao u središtu crkava, domova, sela i gradova. On treba biti i u središtu mog srca. Ne kao simbol tragedije, nego kao simbol Isusove prijateljske ljubavi prema meni. On daje svoj život za mene svog prijatelja.
Zagledat ću se u oči Krista u Euharistiji, Krista raspetoga. Neka me Isusov pogled privuče, pročisti, preobrazi, zauvijek sjedini s Njim, mojim vječnim životom.
|