|
(Mt 4,1-11)
Isusova kušnja u pustinji otkriva njegov životni program. Svaka Isusova misao, riječ, gesta za nas je od bitne važnosti, treba biti program našeg života.
"Odvede ga Duh u pustinju...” da kroz 40 dana posti, moli, da pobijedi sotonsku napast. Biblijski broj 40 znači mnogo: Izraelci su lutali pustinjom 40 godina, Mojsije je molio i postio na Sinaju 40 dana... Duh Sveti vodi svakog čovjeka u pustinju pokore, samoće, molitve, Božje blizine, ali i kušnje. Dajem li se ja voditi od Duha Svetoga u svoju pustinju? Pobjeđujem li snagom Duha Svetoga napasti?
"Za to vrijeme nije ništa jeo..." Post, razne vrste pokore, mrtvljenje, odricanje... sastavni su dio kršćanskog života. Isus je rekao da se "ovaj rod izgoni postom i molitvom". Kakvo mjesto zauzima post i pokora u mom životu?
Napasti počinju zamkom: «Ako si Sin Božji», to jest, ako te Bog voli, onda slijedi da imaš pravo na užitke, uspjeh, čast i vlast. Nasjedam li ovom mentalitetu?
"Ako si zaista Sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruh." Napasnik želi da Isus svojom Božanskom moći gospodari svojim životom, da sebi olakša muke ovozemnog života i tako ga izvede iz pustinje; da nadnaravna moć bude podvrgnuta ovozemnoj stvarnosti. Kruh je život. Napasnik uvijek onu nižu stranu čovjekovu stavlja na prvo mjesto. - "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta!" Isus uspostavlja ravnotežu tako da svaka moć bude na svom mjestu: nije rekao da čovjek ne živi o kruhu, nego "ne živi samo o kruhu". Božja Riječ, Božja Volja, treba upravljati «kruhom našeg života». Tako čovjek ostvaruje sebe... Đavao mi govori da je moj život moja stvar, da ovisi samo o meni, da sam ja svoj gospodar. Odatle napast na samodostatnost, samoodređenje bez obzira na Božju riječ, Božju Volju... No moj život je prije svega dar Očev. Zato ga trebam odživjeti prema njegovim planovima kao upravitelj dobara, a ne kao gospodar. Borim li se za dominaciju duha nad tijelom?
"Ako si zaista Sin Božji, baci se dolje..." Kad ljudi vide da dolaziš odozgo svi će ti povjerovati, pokloniti se... Ali Isus zna da njegovo djelo spasenja ne ovisi o mišljenju i prihvaćanju ljudi, da mora ići putem koji je Otac odredio. Sve drugo bi bilo kušanje Boga. "Ne kušaj Gospodara, Boga svojega!"... Možda mislim da uspjeh mog života ovisi o tome koliko me ljudi cijene, što o meni govore i pišu? Ili vjerujem da mogu i bez toga uspjeti? Jedini čovjekov pravi uspjeh je izvršenje Volje Božje. A to ne ovisi o vanjskim okolnostima, nego o Bogu i o meni. Nadvladavam li sklonost prema slavi zadovoljan onom da sam neizrecivo vrijedno dijete Božje?
«Sve ću ti ovo dati, ako padneš ničice te mi se pokloniš" - kaže Napasnik Isusu, nakon što mu je pokazao sva kraljevstva svijeta i njihovu raskoš. Potiče ga da ljude nasiljem, mržnjom, ratom, razaranjem, ubijanjem podvrgne sebi i da nad njima vlada. Vladati nad drugima đavolski je program s ljudskim životima. Isus odgovara: "Pisano je: 'Gospodaru, Bogu svomu se klanjaj i njemu jedinom služi!'" Mnogi prihvaćaju đavolski program i odatle mnoga zla. Isus će «izbaciti kneza ovoga svijeta» i zavladati ljudima, ali kako? «Kad budem uzdignut sa zemlje (raspet na križ iz ljubavi), sve ću privući k sebi (ne silom, nego ljubavlju)»... Gdje god ljudi žive zajedno, postoji napast da jedni nad drugima vladaju. Na koji specifični način ovu sklonost prepoznajem u sebi? Nadvladavam li je ljubavlju, Duhom služenja, na korist sveopćeg napretka ljudi?
|