|
(Prema enciklici "Marialis cultus"-«Marijino štovanje»)
Bog je ljude upućivao na Mariju kao nadu čovječanstva od prvog grijeha, pa do danas. Ona svojim porodom pobjeđuje Zloga.
U spomenutoj enciklici Pape Pavla IV. uočavam četiri temelja na kojima je Marija izgradila uzvišenu zgradu svoga života i svoje suradnje s Bogom.
1) Marija sluša. Osluškuje Božju Riječ; pozorna je, spremna, raspoloživa izvršiti u svemu Volju Božju. Zbog takvog osnovnog raspoloženja ona lako i sigurno svugdje otkriva Božju prisutnost, Božju djelovanje - u sebi i u drugima. Razmišlja nad Svetim Pismom, razumijeva Riječ, shvaća njezino praktično značenje i dopušta da je voditi nepredvidivim i nepredviđenim putovima.
U starom Savezu Bog je jako naglašavao slušanje Božje Riječi («Slušaj Izraele!»). U novom Savezu Isus tvrdi: "U Kraljevstvo Božje će ući onaj koji njegovu Riječ sluša i čuva".
Osluškivanje je temeljni stav kršćanske vjere, dokaz vjere u prisutnog Boga!
2) Marija moli: svoju molitvu hvale i zahvale: "Veliča duša moja Gospodina!": U molitvi trebamo slaviti Boga. Nisu li prva tri zaziva Očenaša upravo čežnja da se Bog proslavi, da nam dođe i da nas ispuni njegovo Kraljevstvo, njegov Duh, i da se na nama do kraja ostvari njegova Volja?
Prosnom molitvom: "Nemaju vina!": Bogu se sviđa da mu se obraćam s prošnjama, jer na taj način lakše posvješćujem svoju posvemašnju ovisnost o Njemu i tako izbjegavam opasnost da pokušavamo tražiti životna rješenja bez Njega. S obzirom da je Bog moj neizmjerno Dobri Otac, veseli ga iznad svega da ga molim s bezgraničnim pouzdanjem.
Marija je u središtu zajedničke molitve Prve Crkve: "Apostoli su postojano molili s Marijom Majkom Isusovom". Bog želi da naučim i da rado molim s drugima da u molitvi budemo jedno srce i jedna duša; da nas povezuje i sjedinjuje Njegov Duh. Tada nema stvari koju nam Bog po molitvi ne bi dao.
Molitva je osobni izričaj moje osobne vjere i moje želje da se sjedinim s Bogom.
3) Marija rađa Sina Božjega i sina svoga. Ona ga je "po svojoj vjeri i poslušnosti Duhom Svetim začela i rodila" (LG 63; Marialis Cultus 19).
Tako rađa i Crkva: po vjeri i poslušnosti, snagom Duha. Poslanje Marijino poslanje je i Crkve. Crkva smo svi mi. Ja se predajem Bogu u vjeri, pouzdanju, ljubavi i poslušnosti. I u osobnom sjedinjenju s Bogom začinjem i rađam Božji život, koga onda dajem drugima.
Život kršćanina, Božjeg svjedoka mora biti plodan Božjim životom – za druge.
4) Marija prinosi, dariva Sina, potaknuta istim Duhom po kome ga je i začela.
Kad Marija prikazuje Isusa ne izvršava samo Mojsijev propis. Ona s Onim koji joj je draži od nje same dariva sebe Bogu. Jaslice i Kalvarija jedna su stvarnost, jedno predanje, jedna žrtva.
Crkva, zajednica vjernika, neprestano na oltarima prinosi Sina Božjega i samu sebe i tako potvrđuje žrtveni karakter svoga poziva.
Predanje Bogu je cilj ljudskog života i vrata u vječni život.
|