|
43-ISUSOV NAZARETSKI ŽIVOT
(Lk 2,39-52)
Početak i svršetak izvještaja o Isusovom skrovitom životu opisuje se gotovo istim riječima: "Dijete je raslo i jačalo, napunjajući se mudrošću...». "A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti 'pred Bogom i ljudima'". Kako se to raste u mudrosti i milosti?
Nazaretski život Isusov i svagdanji život čovjeka nije nekoristan, beznačajan. On je stalni rast u dobru, Božjem životu. A to se događa neprimjetno.
Isus je 90% svog života proveo u Nazaretu. Nitko ništa naročito nije zapažao na Njemu. Nije to bilo slučajno! Takav život provodi najveći broj ljudi. U njemu se ništa osobito ne događa. Sve se događa u nekoj tajnovitosti.... Vrijednosti takvog života, osoba, rada otkrivanju se vjerom, molitvom. Isus živeći "beznačajnim" životom otkriva prave vrijednosti.
Otvaram srce, prepoznajem vrijednost "sive svakodnevice", prihvaćam milost "običnog života". Po njoj i ja neprimjetno rastem i obogaćujem nevidljivim dobrima i sebe i druge - kao sjeme koje "samo od sebe raste danju i noću".
Nazaretski život otkriva vrijednost svakodnevice ispunjene uvijek istim, smirenim i radosnim, napornim i dosadnim radom; prijateljskim posjetima, gostoprimstvom, razgovorima, događajima, manjim i većim pothvatima, manjim i većim radostima, nadanjima, odricanjima, razočaranjima, gubicima, patnjama... Pratim te događaje. Doživljavam ih u vjeri i ljubavi prema Bogu i ljudima i tako neprestano rastem u mudrosti i milosti... Vjerujem li da ništa u mojoj svakodnevici nije slučajno, nevrijedno, beznačajno, beskorisno?
Jedan događaj izronio je iz Isusove sive svakodnevice:
Dvanaestogodišnji Isus hodočasti u hram (Lk 2,41-50). Nastojim ući u osjećaje, u srce dječaka Isusa: On je u kući svog ljubljenog Oca? Hram je bio mjesto gdje je Otac na posebni način prisutan, središte Izabranog naroda okupljenog oko svog nebeskog Oca. Isus duboko doživljuje da je njegov Ljubljeni Sin, da je došao na ovaj svijet da ga vrati Ocu.
Zašto Isus nije rekao roditeljima da će ostati u hramu?... Za Mariju i Josipa Isus je bio vidljiva slika nevidljivog Boga. Njegov nestanak za njih je bio veliko iznenađenje, izazvao je prazninu, nesigurnost. Tjeskobno i uporno ga traže. Nađu ga među učiteljima koji se dive njegovoj mudrosti. Ne razumiju što se to s njim događa. Pitaju ga: "Zašto si nam to učinio? Mi smo te tjeskobno tražili" Marija i Josip slika su svih tjeskobnih tražitelja prave istine i pravih vrednota, tražitelja Boga i čovjeka. Meni, koji često ne znam gdje da ga tražim, kako da ga tražim da ga nađem, Isus kaže: "Zar niste znali da moram biti u kući svoga Oca!" Kao da kaže: «Tražiš li Oca naći ćeš mene..!» Kako se ponašam kada mi se čini da je Bog dalek, nestvaran, kao da ga nema? Pretvori li se tada čitavo moje biće u traženje Boga?
"Oni nisu razumjeli" što im je htio reći - kao što ni ja ne razumijem mnoge Božje zahvate. No, "Majka je njegova razmišljala" i tako sve više shvaćala da je On za sve ljude središnja točka susreta s Ocem; da će ljudi po njemu naći Oca - svoj vječni život; da je put do Oca put poslušnosti koji će on do savršenstva ostvariti na svom križnom putu... Tražim li i pronalazim li smisao svega u intimnom, prijateljskom, prisnom odnosu prema Ocu? Što se više povežem s Ocem, to ću sigurnije dobiti odgovore na sva životna pitanja.
Otac je središte Isusova života. Njegova je prva riječ zapisana u Evanđelju: «Niste li znali da moram biti u kući svoga Oca?! A zadnja je ona na križu: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!»
Smisao svagdanjeg života: a)prepoznati prisutnost Božju u vjeri; b) vježbati se u pos
|