|
42-BIJEG U EGIPAT
(Mt 2,13-23)
Grijeh je izazvao progonstvo iz zemaljskog raja. Grijeh je izazvao lanac beskonačnih progonstava tijekom ljudske povijesti. On je i danas uzrok progonstava, odbacivanja, ugrožavanja.
Polazim s Isusom, Marijom i Josipom u progonstvo. Razgovaram s njima o ovom zlu koje pogađa, prije ili poslije, svaki ljudski život. Molim da prihvatim progonstvo kao sastavni dio života, molim za progonitelje; da nikoga ne progonim, za one koje sam progonio.
Uzrok progonstva je Herodova sebičnost i oholost. Herod želi ubiti Dijete. Smatra ga takmacom. Osjeća se ugroženim u svojoj vlasti, a ne zna kakvu vlast to dijete uzima, a kakvu donosi... Kada sam doživio da me drugi gura u pozadinu, da mi prijeti, zagorčuje mi život? Kome, kada i kako sam ja drugima zagorčavao život?
Anđeo traži od Josipa da odmah, noću otputuje. Neugodnosti dolaze naglo, nepredviđeno, u najnezgodnije vrijeme, posve isprevrnu moje planove, ugrožavaju me, žele mi oduzeti sigurnost i mir... Povezujem li se u takvim trenutcima s Bogom spreman prihvatiti nove okolnosti?
"Budi ondje dok ti opet ne kažem!" Vremenska neizvjesnost. Dokle će ostati u Egiptu? Tjedan dana, mjesec dana, godinu dana, deset godina...? Imam li strpljivosti u vremenima progonstava, kad me drugi napada, zagorčuje mi život? Oslanjam li se na Boga? Vjerujem li da je progonstvo dragocjeno, da će progonstvo oploditi moj konkretni rad, čitav moj život, moju vječnost? «Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!» Da sam u progonstvu sličniji Kristu Prognaniku? Molim li tada za sve prognanike, izbjeglice, odbačene, prezrene, ugrožene?
"Herod naredi da se poubijaju sva muška djeca od dvije godine pa naniže..." Djeca, maleni, nemoćni, bezazleni često su predmet progonstava. Možda upravo ta činjenica upozorava da je proganjanje plod đavolskog djelovanja... Kolika su djeca poubijana i prije rođenja – zbog ljudske sebičnosti! Jesam li spreman u poniznosti priznati sebi i drugima da sam i ja, makar nehotice, bio izvor boli mnogim nevinima? Molim li za te žrtve?
"Kad umrije Herod, anđeo ... reče Josipu: 'Idi u zemlju izraelsku!'" Herod je morao umrijeti, grijeh mora nestati iz ljudskih srdaca, da se svi prognani mogu vratiti u svoja mjesta, u svoje domove, na svoje poslove. Boreći se protiv vlastite sebičnosti oslobađamo pozitivne energije u ljudima, liječimo čitavo ljudsko društvo.
"Josip... ode u pokrajinu Galileju..." Arhelaj je bio sličan ocu Herodu. Josip zato odlučuje biti oprezan. Povlači se "u manje poznati grad", među neprijazne i tvrde ljude: "Iz Nazareta da može nešto dobro doći?" U prezrenu Galileju: "Nismo li ti rekli da si Galilejac i da imaš đavla?"... Kako ja podnosim svoje "Nazarećane"? Zahvaljujem li Bogu i za njih i za «svoju Galileju»?
"Zvat će se Nazarećanin!" «Isus Nazarećanin, Kralj Židovski». Prihvaćam li mišljenje drugih o meni, ime, nadimak koji nije pozitivan kao dio mog životnog progonstva? Da sam i po tome blizak mom pogrđenom Isusu?
|