|
41-PRIKAZANJE GOSPODINOVO
Lk 2,22-40:
Isus Krist, Sin Božji, donesen je u hram da se prikaže Ocu. Njegovo prikazanje čitavog života Ocu oslobodilo nas je krivnje u koju smo upali neposlušnošću. Ali pod uvjetom da se i mi zajedno s Njime prikažemo Ocu nebeskom i da nasljedujemo Isusa u predanom vršenju Volje Očeve.
Mal 3,1-4: Bog nam govori da dolazi u svoj hram - u moje srce. Tu ga mogu pronaći, ako ga tražim, ako za njim žudim. Ako sam spreman na pročišćenje svog srca, jer je "On kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva". Nije li najčešći "nesporazum" između mene i Boga u tome što nisam spreman na čišćenje, na popravak, na promjenu?! Isus kaže: "Blago čistima u srcu, oni Boga gledaju!"
Heb 2,14-18: Čovjek se boji gubitka. Najviše gubitka samog života. Sotona to zna. Zato i meni ulijeva strah u kosti pred gubitkom; zato me nagovara da se borim za ovaj život, da ga nikome ne dam, ni Bogu. Sotona mi Boga prikazuje kao onoga koji želi živjeti na moj račun, koji me želi osiromašiti, oplijeniti, na neki način mučiti. Svaki čovjek nosi u sebi izvjesno nepovjerenje prema Bogu i pokušava se obraniti od njega.
Isus Krist je došao na svijet samo zato da prihvati smrt, da je pobijedi, da kroza smrt uđe u vječni život i sa sobom povede sve koji Ga slijede. Tako me oslobađa straha pred gubitkom, smrću. Pokazuje mi da smrt nije ni gubitak, ni kraj; da kroza smrt idem u Život.
Lk 2,22-40: Isusa su donijeli u hram da ga prema Mojsijevom zakonu prikažu Bogu. Gledam događaj, slušam riječi, osluškujem glas u svom srcu!
Marija i Josip znaju da Isusa prikazati znači prepustiti ga velikom Bogu da s njim raspolaže po svojoj Volji. Znaju da su u tom trenutku prisutne sve Isusove patnje, sve neprihvaćanje, odbacivanje, Njegova muka i smrt. Na to ih je podsjetila Šimunova riječ: «Ovaj je postavljen na propast i uskrsnuće mnogima, za znak kome će se protiviti... A i tebi samoj mač će probosti dušu.» Prikazanje u hramu djeteta od 40 dana i Isusova smrt na križu jedan je čin Isusove Volje da svoj život žrtvuje iz ljubavi prema Ocu i ljudima.
Kada su Isusa donijeli u hram nitko od mnogih klanjatelja Jahvi nije ga prepoznao. Oni nisu čekali siroto dijete, nikom poznato. Za njih Mesija mora biti Kralj, poznat, moćan, silan, utjecajan. Čekam li ja Boga onakvoga kakav mi dolazi ili onakvoga kako ga zamišljam? Prepoznajem li ga u malim ljudima, običnim događajima, kako mi dolazi bez senzacija?
U malom djetetu Velikog Boga i Mesiju prepoznao je starac Šimun. Zašto?
- Bio je pravedan, pošten, svakog s poštovanjem susretao kao Božjeg stvora.
- Bio je pobožan, bogobojazan. Boga je stavio na prvo mjesto, u središte svoga bića.
- Iščekivao je, vjerovao, nadao se, bio raspoloživ da Boga svugdje prepozna.
- Njega je Duh Božji ispunjao, preobražavao, nadahnjivao, vodio.
- Duh Sveti ga je potaknuo da dođe u hram i Šimun ga je poslušao.
U malom djetetu Velikog Boga prepoznala je i proročica Ana: Zašto?
- Prihvatila je svoj mukotrpni udovički život bez plača ili ljutnje.
- Služila je u hramu sa svim neugodnostima i poniženjima.
- Nametnula si je postove i pokore i tako pokazala snagu svoje ljubavi prema Jahvi.
- Danju i noću je molila i po molitvi uvijek bila povezana s Bogom.
|