|
(Lk 2,1-14; DV 110-117)
Gledam kako iz Nazareta Marija i Josip polaze na put dug tri dana hoda. Marija je u zadnjem stadiju trudnoće. Siromašni su. Vjerojatno je Marija sjedila na magarcu. Idu u Betlehem da se upišu prema Cezarovoj zapovijedi i da plate porez. Cezar ima svojih planova, a Bog svojih... Pratim ih na putu, u dolasku u Betlehem, mjesto Isusova rođenja: štalu, spilju njen oblik, veličinu. Vjerojatno je hladna, prljava, smradna, po uglovima paučina.
Molim unutarnju spoznaju Gospodina koji je postao čovjek zbog mene – da ga više uzljubim i radikalnije nasljedujem.
Gledam osobe: našu Gospu Mariju i njezina zaručnika Josipa, malog Isusa. Gledam mladu Majku kako se nadvija nad svoje čedo, uzima ga svojim rukama i grli ga... Dijete, koje je Bog, nalazi se u zagrljaju svoje Majke! Nije li ovo malo Dijete Božji poljubac čitavom čovječanstvu? To je bila želja svih vjekova, svih pokoljenja sveg stvorenog na zemlji! Gledam Josipa, koji čitavo svoje biće ugrađuje u Isusovo djelo.
Bit ću spreman poslužiti svete osobe u njihovim potrebama, s najvećom odanošću, poštovanjem, radošću i ljubavlju... i razmišljati... Ne događaju li se sve velike stvari na tako skroman način? Nije li kraljevstvo nebesko kao zrno gorušično, manje od sveg sjemenja, razraste se u stablo...? Ne zbiva li se tako i s kraljevstvom nebeskim u mom srcu?
Slušam, zamišljam što govore na putu, u Betlehemu, u štalici... Približavam se Majci, razgovaram s njom, Molim je da svi moji susreti sa živim Isusom, posebno u Euharistiji budu puni vjere, ljubavi, predanja. Molim je da mi stavi na ruke svoje Dijete, moga Spasitelja, da ga privinem na svoje srce, da ono bude Srce moga srca. Gledam malo dijete Isusa kako me promatra svojim dječjim očima i govori mi: "Iz ljubavi prema tebi rodio sam se u ovoj jadnoj štalici. Radi tebe sam ostavio svoje Božansko Veličanstvo i spustio se ovako nisko da te spasim. Daj mi svoje čovještvo, a ja ću ti dati svoje Božanstvo. Daj mi svoje vrijeme, a ja ću ti dati svoju vječnost. Daj mi svoje slabo tijelo, a ja ću ti ga preobraziti u vječnu mladost. Daj mi svoje slomljeno srce, a ja ću ti dati ljubav svoga Božanskog Srca. Daj mi svoje ništavilo, a ja ću ti dati Sve, svoj Božanski život!" Već prije svog rođenja Isus je bio odbačen od ljudi koje je došao spasiti. Rodio se u neljudskim uvjetima: u štali. Položen je u jasle, na slamu. Tako je Bog došao na svijet. Od tada brojimo godine nove ere, Isusove Ere. Onda ću doći Josipu koji Mariji i Isusu služi u poniznosti, nezapaženosti i povučenosti i moliti ga da i ja svoju životnu misiju ostvarujem u nesebičnom ugrađivanju u Kristovo djelo spasenja u duhu malenosti, tiho, neprimjetno, nezapaženo, povučeno, ponizno.
Gledam i razmatram ono što svete osobe rade i što im se događa: na putovanju, u teškoćama koje ih prate, pri dolasku u Betlehem. Slušam kako Betlehemci odbijaju Mariju i Josipa, jer su siromašni, jer je ona u drugom stanju, jer je Josip potomak Davidov, a time i opasnost zbog Herodovih špijuna. Zato se Isus rađa u najvećem siromaštvu, u štali. Poslije će nakon bezbrojnih napora, gladi i žeđi, nakon žege i studeni, nakon nepravda i kleveta umrijeti na križu, a sve to poradi mene... Molim Isusa da razumijem zašto je odabrao siromašni način života, da ga i ja zavolim više nego sve blago na zemlji; da Isusa uvijek nosim u srcu znajući: "Da se Isus i tisuću puta rodi, ako se ne rodi u mom srcu, ništa mi ne koristi!"
«Evanđelje propovijeda siromasima.» «Lakše će deva kroz iglene uši, nego bogataš u Kraljevstvo Božje?» «Kada se oko tijela gomila bogatstvo, oko duše se gomilaju grijesi.»
Isus je postao siromašan da nas obogati svojim bogatstvom. Ako prihvatim njegovo siromaštvo, On mi poklanja svoje Božansko bogatstvo.
|