nedjelja , 10.07.2005.

NATJECANJE U BUŠEVCU

Još je jedan zanimljiv vikend iza nas... Natjecanje u Buševcu ocijenile smo vrlo dobrim! Nije sve bilo baš blistavo, ali na kraju su dojmovi bili i više nego pozitivni. No sve to «ne blistavo» ili bolje reći prljavo, blatnjavo i sklisko odnosilo se na teren i opremu; znam, znam, nije organizacija kriva, nego vrijeme. Imale smo sreću u nesreći pa nam nije padala kiša kad smo vježbale, ali dovoljno je reći da nam je prva vježba bila 52 sekunde uz sve one piruete koje smo izvodile u blatu i na skliskoj travi! Nije baš puno ni pomoglo kaj smo cijelu opremu obrisale i maknule naslage blata u spojnicama... Ja sam se čak počela smijati usred spajanja usisnog voda kad sam vidjela kako moj C1, Iva, ore po zemlji dok se okreće! Čovječe, mogle bismo si nabaviti kopačke za ovakve slučajeve. Nakon što smo upoznale teren i obilježile uniforme (ajme, kaj će nam mame reći kad vide osušeno blato na hlačama..?), skulirale smo se i rekle same sebi: «Pa hej, ovakvi su nas uvjeti na mnogim natjecanjima pratili, sjetimo se samo državnog, dakle- ništa nepoznato, idemo sad ispod 45». Sad smo znale gdje su najveće lokve i bare pa smo unatoč svemu napravile vježbu za 40 sekundi čime smo i više nego zadovoljne s obzirom na okolnosti. Tako smo prve i na gradskom natjecanju te smo si osigurale plasman na županijsko natjecanje za dvije godine. I onda smo, veselo i prpošno, nastavile gledati ostale ekipe i navijati, no u mom slučaju se to navijanje svelo na zadirkivanje i ismijavanje naših dragih prijatelja iz Lekenika, a Martina će vas obasipati slikama na kojima se vidi kako sam to platila! Priznajem, sve sam zaslužila, ali ipak mi nije bilo svejedno da me trojica natežu i pokušavaju baciti u blato, skidajući mi tenisice i škakljajući me cijelo vrijeme pa nisam mogla ni vrištati, a kamoli zvati upomoć... Uf... Sve će vam biti jasno kad vidite slike. Dakle, upozorenje- ne izazivaj jače i veće od sebe, a ako si žensko, ne pomišljaj da će popustit zato jer si nježnijeg spola. Kad je Petra odvježbala za dečke iz Potoka, otišle smo u dom papati, a ubrzo smo i plesale, pjevale, skakale i kako to već kod nas ide. Bilo mi je drago što sam vidjela puno ljudi s kojima idem na folklor jer sad sam napravila pauzu u društvu zbog prijamnih i svega toga... Određeno vrijeme sam provela s našim bivšim zapovjednikom jer smo imali ozbiljne razgovore u vezi nas i ne znamo što će na kraju biti, hoće li se vratiti ili ne, ali sve smo ostavile razne obaveze da bismo imale danas trening s njim. Hm, je li to povratak Draženovog režima..? Vidjet će se već na sljedećem natjecanju u Gornjoj Gračenici. Eto, budući da nam je Mala Petra slavila 18 rođendan (što ne znači da je sad Velika Petra, hehe..), Martina, Varga i ja smo se popeli na binu i otpjevali joj Happy Birthday, priznajemo- u tri različite intonacije i tonaliteta, al nema veze- bitna je namjera! Zanimljivo da smo nazdravljale samo sokom, ali baš nam je bilo dobro! :) I tako, vrijeme je brzo prošlo pa smo morale doma, ali dečki iz Potoka su došli za nama u Čiče pa smo bili još neko vrijeme zajedno i zezali se uz priču i pjesmu, a oko 3 čak i zaključili da bismo mogli svaki svojim kućama....

By Marina

a sad slikice...

lekeničani gnjave marinu.... :))))
1


marina se "kao" ljuti....
2

marina i petra plešu sa curama iz mraclina....
3


petra i ja....
4


čičanke sa peharima.... :))))
5


balinja (lekenik) i marina feštaju....
6


nina u dobrom društvu... :)))
7


varga (lekenik) i ja....
8


dečki iz potoka....
9


naša slavljenica petra i potočani....
10


voli vas puno vaša martina