DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO GRADIĆI
10.08.2010., utorak
NOVI VINODOLSKI 07.08.2010.
|
Danas je utorak , dva dana su prošla od povratka sa našeg puta na takmičenje u Novi Vinodolski, pa je red da se napiše koja riječ. Dojmovi su legli, pa valjda će biti koja pametna.... Dakle , nakon gradskog natjecanja u Buševcu nismo mirovali , obzirom da smo se tamo jako lijepo zabavili i proveli, a ni rezultati nisu bili loši, nikome se nije dalo stati sa vježbanjem, svi su željeli nastaviti raditi i otići još na neko takmičenje.Brzo smo pronašli lokaciju našeg idučeg natjecanja - 6. memorijal Jasmina Filipovića u Novom Vinodolskom 07.08. Idealno,em smo na moru,em smo svi skupa,em smo na takmičenju. U startu priprema mali problemi jer imamo samo 6 cura koje nisu pobjegle na more i nas 11 muških. Ubrzo rješavamo problemčić i sastavljamo 2 mješovite ekipe pojačani sa Martinom iz Ribnice . Krećemo s vježbama i dobro nam ide. Sastajemo se prvo dva puta tjedno, pa zadnji tjedan skoro svaki dan.Pucamo od zadovoljstva i entuzijazma. Vrijeme muške ekipe pojačane sa curama (slika Gradići II ) je oko 50 sekundi , a druge ekipe (slika Gradići I) je oko 60 sekundi. Zadovoljni smo i krećemo.Organizirali smo sve, najavili se domaćinu, zamolili za neku lokaciju da si roštiljamo malo, po planu prije i nakon ručka se kupamo i na prijavi smo u 18,30 sati. Veliku zahvalu upućujemo g.Veliboru Topolovec tajniku DVD-a Novi Vinodolski na gostoprimstvu i organizaciji dnevnog smještaja. Atmosfera u autobusu na putu za Novi je fantastična , malo pjesme, malo "lijekova za gliste", smjeh za dušu i evo nas u Novom. Planu krenuli smo odmah na kupanje u ipak malo prehladno more. Ekipa zadužena za pripremu roštilja je napravila svoj posao i bilo je predobro. Svaka čast dedi Toniju, Joži i Darku - glavnim majstorima kuhinje.
No nakon ručka, eto prvih problemčića. Savladava nas umor, te odlučujemo ostati u prekrasnim vinogradima gdje nam je bila baza i malo odmoriti. Nakon toga malo kupanja i odlazak na natjecanje. Dolazimo na školsko igralište i prekrasno...tepih , reflektori upaljeni, tribine, muzika ... pogledavamo se i zaključujemo ovo je prava stvar. Po redoslijedu domaćina prva treba na teren ekipa Gradići I u 19,30 sati, druga ekipa u 22,30 . Dogovaramo se da se ekipe zamjene, pa tako ekipa II postaje naša bolja ekipa - kao vidjeti ćemo kako će ići našim mlađim i malo neiskusnim dečkima i curama pa će nam oni prenijeti dojmove. Brzo dolazi trenutak kada na teren izlazi naša ekipa DVD Gradići I :
Malo nesreće sa užetom, malo zeza sa spajanjem, puno treme i završavaju vježbu s vremenom od 78,10 sekundi i 45 kaznenih bodova. Inače slabi rezultat ali....na kraju ćemo o ali. Nakon oporavka od šokova kreće zezanje, lagana cuga i raspoloženje se popravlja i ubrzo smo najglasniji i najduhovitiji na tribinama na kojima je inače bilo po mojoj procjeno oko 800 ljudi, da za ne povjerovati. Ubrzo dolazi vrijeme za nastup druge ( prve ) ekipe :
Organizator je zbog broja ekipa (32 muške i 10 ženskih) napravio da svaka ekipa ima pravo na probni usis, a nakon njega vježba koja se mjeri. Postrojavamo se i kreće probni usis-ajme fantazija, osjećaj da je usis 25 sec i to je za nas mrak, vježba bi u tom slučaju bila oko 45 sec i visoki plasman se smiješi. OK, ajmo sad vježba, postrojimo se, Goga da prijavak sucima i peh, počne svirati bend, zapovjedi se ne čuju.Strojar se dere iz svega glasa "4 usisne cijevi" i krećemo, brzi smo, sve spajamo točno i brzo, ide naredba "užetom veži", dižemo usis i ...puca...kraj naših nada u dobar rezultat. Nakon svega završavamo sa vremenom od 80,70 sec i 10 kaznenih bodova. Dovoljno za 22. mjesto,dok je ekipa I zauzela 28. mjesto . Tužni, potrošenih emocija, umorni od svega nakon postrojavanja i proglašenja pobjednika ubrzo krećemo prema našem Turopolju, našim Gradićima. Sad o onom ali..... Neizmjerno sam ponosan što se sve ovo događa, što je Goga pomogla u stvaranju ženske ekipe u našoj povijesti druge, što je ekipa opstala i nije plesala samo jedno natjecanje, ponosan sam na Cveku, Karmen, Anu, Petru M., Marinu, na Gogu , hvala maloj Martini iz Ribnice što nam je pomogla , ponosan sam i na Tonku Deep, na Maju i na Petru Đ. koje sada nisu bile s nama, ali su nam se svako malo javljale i željele nam sreću. Sretan sam što je atmosfera oko svega ovoga toliko jaka i toliko pozitivna, to mi daje za pravo da kažem da se velike stvari počinju događati u našem Društvu. Još će se na natjecanjima čuti za nas. Ponosan sam i na dečke : Hržu, Beloga,Sesvečana, Slavičeka, Jakova, Karla, Jurana, Požeglića, ponosan i na Šimičića koji nije bio sa nama . Sretan sam što Društvo ima dva velika čovjeka koji žive za njega, Božu i Tomeka. Sve nam to daje za pravo da se nadamo da radimo više, jače i bolje, da se trudimo i da pokušamo. Ono "ali" znači da smo mladi u ovakvim stvarima, da smo neiskusni, da ne znamo predvidjeti neke situacije, da nam fali drskosti i malo sreće i da moramo raditi još više i rezultat će doći. Siguran sam u to. Eto ovo je ukratko izvješće sa izleta i natjecanja, možda je malo subjektivno napisano ali....pogledajte galeriju slika . Tajnik. |
- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Lipanj 2017 (1) Ožujak 2011 (1) Prosinac 2010 (2) Listopad 2010 (2) Rujan 2010 (7) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (2) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Travanj 2010 (3) Ožujak 2010 (4) Siječanj 2010 (1) Prosinac 2009 (1) Studeni 2009 (2) Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Lipanj 2009 (4) Svibanj 2009 (5) Travanj 2009 (2) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||