Prenaglašavanje Šabata
|
(nastavak) Što je iznenađujuće ovdje je da je Židovima već bilo zapovijeđeno da drže Šabat, ideja Šabata bila je već spomenuta u četiri različite prilike u knjizi Izlaska [16:23, 20:7-10, 23:12,31:13-17] kao dodatak na poučavanje u Mari [15:25], gdje po tradiciji učimo da je Židovima također bilo zapovijeđeno da drže Šabat. [Vidi Sanhedrin 56a, Rashi 24:3.] Zašto bi peti (ili šesti) put bio potreban? Pažljiviji pogled u ovo učenje Tore može nam mnogo pomoći: "Šest dana radi melaha (posao) a sedmi dan bit će ti svet, Šabat Šabaton za Boga; tko god radi melaha (posao) umrijet će. Ne pali vatre u svim svojim mjestima stanovanja na dan Šabata." [Šemot 35:2-3] Ove stihove možemo svesti na dvije glavne ideje: 1. zabrana određene vrste rada, nazvane melaha, i 2. zabrana upotrebe vatre. Odmah se postavljaju neka pitanja: Što je "melaha"? Zašto je vatra izuzeta iz kategorije "melaha" i navedena posebno? Ta pitanja se ekstenzivno razmatraju u Talmudu i uistinu se niti jedan zakon o Šabatu ne može razumjeti bez halaha – što znači, bez konkretne definicije rada s jedne strane i jedinstvene kategorije vatre s druge strane. Glavna okosnica ovog odlomka izgrađena je na njegovom smještaju u kontekst gradnje Miškana, Šatora. Riječ melaha ključ je odlomka koji opisuje posao u vezi Miškana [npr. 35:21, 35:31, 35:33, 35:35, 36:1, 36:2, 36:3,36:4,36:5,36:6, 36:7, 36:8], a ujedno je i ključ za ovaj naš odlomak Tore gdje Moše podučava zakone o poštovanju Šabata. Naši učenjaci su stoga zaključili da tipovi rada opisani u uputama za izgradnju Miškana su upravo oni tipovi rada koji su zabranjeni kada Tora zabranjuju melaha na Sedmi dan. Jednom riječju, melaha zabranjen na Šabat je upravo onaj melaha koji se rabio u izgradnji Miškana. Sada kada smo to rekli, jedno još osnovnije pitanje dolazi na mjesto prijašnjega: Zašto se zakoni Šabata izvode iz odlomka koji se bavi gradnjom Miškana? |
