|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Odrastanje jedne gimnazijalke...
Da da gimnazijalka,jezicarka koja obozava svoj razred,svog bracu,Anu i Karolinu...Luku da nezaboravim!
Obozavam svoje prijatelje jer bez njih bi zivot bio nula!
Sad sam samo ja,jedan crni andeo...
Vecinom zivce gubim zbog skole i dosadnog gradiva koje bespotrebno zamara moj mozak!
Toliko o meni...
I nemoj da mi dolaze biseri koji pljuju po mojim postovima!
Ak vam se nesvida sta pisem nemojte ni citat!
pusa svima!
hmmmm...crni andeo...sara
opet ja...
jedan jedini neponovljivi paolo-talijan
karolina&ana-bubavi moje
paolo i dado
eo jedna pjesma...
NAPOKON!
Budim se mamurna,glava mi pulsira,dok otvaram oci
vrti mi se filim od prosle noci,
gledali smo tv u stanu kod mene,
ti si ceko svoje drustvo ko pravo musko
a ja sam slusala i glavom klimala,
ides mi na zivce i ti i tvoje price
tesko te podnosim,iz sobe izlazim,
trebam cugu,ti me tretiras ko slugu,
nakon case dvje sve zvuci losije,po glavi vrte mi se seme
da si skratim sve probleme,
dosta mi je ne trpim te,nemogu kontrolirat se,
prico mi je tata o nekom ganu iz rata,
kopam ladice,trazi gdje skriven je,
bez spletaka samo sa par metaka...
Napokon disem punim plucima,napokon sam slobodna
predobro je da bih popustila,zadnji potez
povlacim ja,
napokon disem punim plucima,napokon
sam slobodna,predobro je da bih popustila,
vise nikada!!!
ELEMENTAL
Da,nevjerojatnom brzinom vrijeme prolazi,dani prolaze...
Sutra konačno motorijada,najbolji događaj u godini!!!
Nemogu vjerovati da je već prošlo godinu dana od poslijednje motorijade,toliko se toga promijenilo u tih godinu dana a opet...Stvari su nekako ostale poprilično iste....
Prvi razred sam nekako pamtila po dosta toga,drugi razred je puno brže prošao,pamtit ću ga po puno toga lijepoga ali i po dosta teških perioda koje smo svi zajedno prolazili...
Jučer djeca,sutra odrasle osobe,sad smo negdje između...
Uskoro će se sve što se događalo završiti,sve će prestati i svatko od nas će napraviti neki svoj novi početak.
Zato živim danas kao da nepostoji sutra,lagano pravim svoj novi početak,uživam u svakom danu znajući da život prolazi a ja se ne želim probuditi,pogledati unatrag i shvatiti što sam sve propustila...
Ne,ja neću ništa propustiti...Niti zaboraviti...
Toliko,pozz svima,papa, pusa
