Nesreće dolaze same, jedna za drugom

Ova je godina započela sa četverostrukom prometnom nesrećom. Jednom zloupotrebom položaja. Jednom firmom koja se je našla uvrijeđenom što je netko zatražio od osiguranja odštetu za štetu u kojoj su oni sudjelovali i naravno , na kraju, sitnom krađom.
Ova je godina započela sa olujom, praznom kancelarijom u kojoj sam samo ja morao sjediti i sa hladnoćom. Prvi poziv tog dana je bio od strane djelatnice prekršajnog suda, tu je činjenicu više puta napomenula, kao i to da zove sa posla. Navodno je gospođa sudjelovala u gore spomenutom četverostrukom sudaru i bila je veoma odlučna da dobije ono što želi sada i odmah. Što naravno nije bilo moguće. Trebala mi je prvo ispuniti prijavu, a budući da je auto bio izvan grada i gospođi se nije dalo voziti po kiši , jer su joj navodno bila slomljena stakla nisam joj mogao isti dan napraviti procjenu. Rekao sam joj to. Veoma pristojno. Ona mi je rekla da ćemo se to već dogovoriti i otišla je zvati mog starog. Tipično. Srećom starog nije dobila, već je nekoliko sati kasnije dojurila do mene u ured sa kćeri i mužem. U rukama je držala policijski zapisnik i nepravomoćno rješenje prekršajnog suda. Za policijski se zapisnik čeka najmanje nekoliko tjedana, a najčešće po tri mjeseca. Rješenja prekršajnog suda dolaze tek nakon godine dana. Njezin se slučaj dogodio prije dvadeset i četiri sata. Naravno, sva ta sila papira nije pomogla gospođi jer ona nije pazila na najtemeljniju činjenicu kod prijavljivanja šteta. Naime, njezina zjenica u oku, njezina kćerkica je bila žrtvom te nezgode, a ne ona, i kada je ta dotična zjenica sakupljala podatke krivo je pročitala ili je možda samo izmislila naziv osiguravujće kuće. I, nakon što mi je ta dotična gospođa prijetila da joj moram sve na novo zamijeniti na autu, i nakon što mi je unjela nered i nemir u moj voljeni ured, ja sam utvrdio da je krivac osiguran kod druge osiguravajuće kuće.
I sav sam se ozario. Bio sam sretan, ispunjen, i zadovoljan. Pružio sam joj dokumente natrag u ruke, i veselo sam rekao : «Gospođo otiđite u ovu osiguravajuću kuću.»
Dok sam gledao kako pokunjeno odlaze iz moje ureda osjećao sam toplinu i zadovoljstvo u sebi. Osiguravajuća kuća kojoj se trebaju javiti je poznati po tome što ljude mulja na štetama. Baš me zanima da li će sa svojim ponašanjem dobiti dobar tretman. Čisto sumnjam u to. Ne volim zločeste i napadne ljude, i ljude koji iskorištavaju svoj položaj da bi izvukli nešto od mene. Svako toliko mi se netko javi i kaže mi odmah na početku da je on ili ona bio sudionikom nesreće i da radi za policiju, za sud, za vojsku ili neko slično sranje. Valjda očekuju da ću umrijeti od straha i nekako im dati nešto više, učiniti uslugu ili ići na ruku u njihovim kriminalnim namjerama. Ne volim to. Mrzim to. To kod mene budi prkos i inat. U većini slučajeva im kažem da stvari ovdje radimo po propisu i da će po propisu biti završene. Onda zovu starog. Mrzim ljude koji zaobilaze propisane kanale i traže nešto ekstra. Jer je njihov slučaj poseban. Jer su oni u žurbi i jer oni odlaze na put. Svaki predmet rješavamo što je brže moguće, i ne zajebavamo ljude. Savjetujemo ih i bez problema činimo usluge. Jer nam je cilj pridobiti ljude da se osiguraju kod nas. Ne varamo, niti ne kršimo zakon i prema svima smo otvoreni. Što i nije čest slučaj u lijepoj našoj. Ali, nekima nije to dovoljno da im svaki dan, čak i neradnim danom radimo procjene. Ne, oni žele nešto više. Bezobrazni su , napadni, agresivni. Odmah na početku. Nismo si ni dobar dan rekli, niti su mi objasnili što se desilo, već su oni puni pravednog gnjeva. Već vide kako ih ja pokušavam sjebati, već sve oni moraju imati pod kontrolom ili ću su si ja ne daj bože u dosluhu sa majstorom nabiti pare u džep. Glupost. Sve im objasnim, ali oni to ne shvaćaju. I , naravno dobivaju ono što očekuju. Prema zakonu šteta mora biti riješena u trideset dana. Procjene ne moram napraviti odmah, mogu ih i odložiti za nekoliko dana, niti ih moram odmah napisati. Niti, nisam odgovoran ako stranka preda nepotpunu dokumentaciju pa za nekoliko tjedana dobije dopis u kojem ih traže da predaju dodatne podatke. Postajem ljut kada me netko želi pritisnuti ili ucijeniti. Ne volim nasilnike. Mrzim ih. Bio sam dijete u školi kada su me svakog dana okruživali i mlatili. Po njih četvero. Bio je rat i bio sam dijete srbina, odlikaš i debeo. Bio sam emotivno ranjiv, stalno sam plakao i nisam imao prijatelja. Bio sam laka žrtva svakom sociopatu u okolici. Odlazak školu mi je bio nočna mora. Ali, nisam se dao. Branio sam se, tukao sam se sa svakom životinjom koja bi me napala, ali stoka nikada nije dolazila sama. Uvijek bi ih bilo petero ili četvero. Nisam nikada dobio nikakvu pomoć od nikoga. Niti od profesora niti od škole. Jedva sam čekao da pobjegnem od tamo.
Od tada sam narastao. Imam svojih dva metra, redovito vježbam. A, oni su ostali jebeni kepci od cigareta i sjebanih gena sa lošim poslovima i bez ikakve budućnosti. Ali, svugdje postoje takvi nasilnici koji pokušavaju silom i nasiljem od nekoga nešto izvući. I, stalno nailazim na njih. Spreman sam sada. Neću nikome dozvoliti da me zgazi. Ne želim biti ničijom žrtvom. Bez obzira na cijenu.
Rođendan mi je za devet dana. Malo prije sam se pogledao u ogledalo. I preplašio sam se. Lice mi je pepeljasto , a oći upale. Odjeven sam u crnu odjeću i izgledam poput duha. Ne postojim, potpuno sam se zatvorio. Ne razgovaram s nikim i nikoga ne tražim. Svaki mi razgovor sa nekom ženom mi djeluje kao prijevara, kao započinjanje preljuba.
Ukočio sam se i u seksu. Zavolio sam Crvenokosu tako da se više ne osjećam ugodno s njom u krevetu. Počeo sam ju voljeti, i ne želim prljati tu savršeno biće sa svojim seksualnim nagonima. Kako mogu svršavati na lice majci svoje djece. Kako joj ga mogu nabijati u guzu i ona zabijati svoj jezik unutra. Kako joj mogu raširiti noge i ulaziti svom svojom silinom, kako ju mogu vezati i gristi zubima po tijelo ili lupati po stražnjici? Ne mogu. Nije stvorena za to. Stvorena je nježno vođenje ljubavi i obožavanje. A, to me smeta jer imam i druge potrebe koje potiskujem i to me užasava. Ne zadovoljan sam zbog svojih kočnica i znam da su glupe i da su bezveze, ali ne znam kako da ih se riješim.