Nash zivot je prekratak, ima toliko toga shto bi htio napraviti, a ne mozes...ali nije stvar samo u tome..ovih osamdeset godina (koliko u prosjeku zivimo) se nama cini tako dugo, a to je u stvari tek treptaj u vjecnosti...i kada te vishe ne bude biti cesh zapamcen mozda josh koju godinu, a onda padash u zaborav i kao da te nikada nije ni bilo...tek rijetki sretnici "zive vjecno", kroz sjecanja, a to su ljudi poput Einsteina, Marie Curie, Tolkiena, Tesle.....kroz tisucljeca naseg postojanja ljudi su trazili nacin kako da si produze zivot ili da zive zauvijek...tako su nastale i poznate price o grofu Draculi ili pak Frankenstein, u podsvjesti nam je da smo ograniceni na odredjeni zivotni vijek i sve sto bi trajalo duze bilo bi ne prirodno, monstruozno...ali ipak ne odustajemo i i dalje se trsimo biti ono shto ne mozemo, Bog nas je ucinio na svoju sliku i priliku, ali nije od Adama ucinio josh jednog Boga vec samo obicnog covjeka...no to nama nije dosta, pa naravno, kako bi se mi zadovoljili necime shto imamo i pokushali iskoristiti najbolje iz toga umjesto shto troshimo dragocjeno vrijeme na neshto shto i samo znamo da je nemoguce...da vam netko postavi pitanje zelite li zivjeti vjecno, shto bi odgovorili? ja ne znam, mislim da bi rekla ne, mozda bi pristala pod uvjetom da se to omoguci i svim mojim voljenima, ali ne mozemo sve dobiti...ili? htjela bih ostati u sjecanjima, da moja djela zive umjesto mene, ali ono shto bi ja htjela nije bitno jer ja sam ionako tek jedna obicna sedamnaestogodisnjakinja, tek jedna u shest milijardi i zar cu se bash ja izboriti da moje ime bude zapisano u vjecnosti!? necu, ali me nishta ne sprjecava da pokusham...
uz ova moja pomalo cudna razmishljanja zelim cestitati Peri na upisu i evo njegova slika, kako sam mu obecala, sa dvjema curama iz mog razreda, samo za vas Pero P.I.M.P:
i opet sam napisala postcinu koju se nikome nece dati citati, ali eto, tako vam je to kad ste odsjeceni od civilizacije, ja sad otplovih u svoju bujnu mashtu, a vi mi budite dobri, lijepi i pametni kao i uvijek, do slijedeci puta vasha Marta...
|