..take me as i am.. i ne zajebavaj..

utorak, 04.07.2006.

prijateljica

bila je prijateljica moja
od svega najjača,
u srcu najveća,
skupa imalo smo svijet!
povedi ju, anđele, u predjele daleke
gdje more šuti i kad šumi,
gdje plove srebrne rijeke nadanja,
u prostore plave bez patnje i stradanja!
povedi ju , anđele, u široke osmjehe,
u nova maštanja,
da njezini snovi slobodno plove,
vremenom bez trajanja!
i sada znam, a bojim se priznati,
ona sanja nekim svojim snom,
živi nekim udaljenim životom,
bez potrebe za prijateljicom svojom!
i sada znam, a bojim se priznati,
tone u ponore duboke,
i puštat će suze jake,
nije joj dobro tako,
i neće joj biti ni malo lako!
glavna uloga sad netko je drugi,
mene nema da tješim ju,
i radost s njom dijelim,
lijepe snove ostvarim!
nema me.. jer njoj dovoljan je on,
i taj drugi svijet, ispunjen dramom,
iščekivanjem, i nadom..
...i jednom novosti malenom...
/za sve ovo presudnom!/



-------------------------------------------

...prije par dana mi je bilo loše, toliko da sam morala popti tabletu protiv bolova. i sad mama kopa po svim lijekovima i nađe mi voltaren.. i ja odem po čašu vode i primičem tabletu ustima i samo što ju ne stavim u usta sjetim se nečega:
- mamaaa, zar nisam ja alergična na voltaren?? (dobijem mučnine i povraćanje od toga)
a ona i stari me na to blijedo pogledaju i kažu mrtvo-ladno: - joj da, pa nemoj to piti!
...eto koliko brinu o meni...