..take me as i am.. i ne zajebavaj..

Čvrsta linija zakrivila se
Bitka nikad započeta već izgubljena je
Iznenadno put se račva
Na svakom kraju duboka je močvara
I manja i veća
Ovisno o napravljenim koracima
Sat malo-pomalo stao je
Kotačići su se poremetili...
Ispremetali, možda i zagubili
Glazba svira drugim
Onim starim i poznatim ritmom
A sna dodir obavija stvarnost
I nježno remeti realnost
Prečesto isti film vrti se
Prečesto ista scena ponovljena je
Glavna junakinja izgubila se
Naručen cvijet još je u vazi
Premda uvenuo, vrijeme ga gazi
No ponosan je i bori se
Cvat njegov ponovo sjat će
I venuti više neće
Nikada...



DNEVNIK JEDNOG EMIGRANTA (pročitajte ovo!! slijedeći put ću staviti nastavak)

12. avgust
Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar
Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce joj je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar
Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro.Ne mogu da zamislim kako neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
2. decembar
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, pocistili stepenice i prilazni put a onda se grudvali (ja pobjedio). Kad je prosla grtalica (masina za ciscenje snijega s ulica koja snijeg sklanja sa strane -prim.prev.) morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar
Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22. decembar
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i leda me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak.
25. decembar
Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im jebem sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar
Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim snijeg kad god prode grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu, snijega ispred kapije a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.
28. decembar
Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabacao i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
4. januar
Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kad sam se vracao udario kolima u jelena. 3000$ stete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas...
3. maj
Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardala od jebene soli sto je posipaju svuda.
10. maj
Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.

MRZIM DANAŠNJI DAN!
grozno, ne znam kad mi je bilo lošije i tako sve sjebano.
- jutros sam se tuširala (ko bi reko ;) i opet mi je pala ona kao zavjesa za kadu. i ja sad tako mokra i skliska stanem na kadu da zakačim to i naravno padnem!
- prala sam i kosu, ali mi fen crko, pa sam išla s vlažnom kosom u školu (danas je inače bilo prohladno vani).
- još se nešto bilo recimo "dogodilo" tako da sam bila jako, jako ubedirana
- dečko mi maturant, danas je norijada i mob mu je ugašen. znam da je vjerojatno pijan, ali može biti svašta.
- u razredu nas je bilo 10-tak, od nas 29. hrv smo imali 3 sata danas i pitala je! a oni koji su trebali odgovarati (jer pita po datumima) nisu bili u školi. i tako fino me pita da mi neku trojčicu i kaže da ću imati 4 na kraju (iako imam sve ostale 5!!). to znači da neću moći proći s 5 (treba mi samo ta ocjena iz hrv) i to još dalje znači da će mi moji cijelo ljeto srat.
- zatim me stomak počeo jako boljeti i nije mi bilo dobro
- zatim idemo kući i kiša počne padati. bilo mi je svejedno jer ionako sam ko pokisla cijeli dan. ali mi nije svejedno kad uđem u bus, u onu gužvaru, i stanem točno ispod onog otvora na stropu koji je bio otvoren i kiša je padala na mene u busu!!! taj kao otvor se nije mogao zatvoriti - jedan ljubazan dečko je upro svom snagom . nije moglo.
- zatim vidim najbolju prijateljicu koju nisam vidjela mislim neka dva tjedna i prilazi mi sa suzama na licu - dečko joj je imao prometnu i ne zna šta je s njim. opalio je autom u plinski sandučić i počelo je goriti.. i auto i kuća valjda ... koma. i dođem kući i mama mi kaže da je na vijestim čula nešto što ja njoj ne mogu reći. mogu je samo tješiti da će mu biti bolje i da pokuša biti koliko-toliko optimistična... ...kako sve ode u sekundi...
- sve sjebano i još sam ja danas takva kakva jesam. ali nadam se da će već sa sutrašnjim danom sve biti bolje

p.s.- pero hvala... valjda znaš zašto...

-> Ovo je moja najdraža pjesma. Oduvijek mi je bila. Otkada sam ju prvi puta čula. Najdraža mi je i najljepša pjesma.. i bilo je trenutaka kada sam se u njoj pronalazila...





Nekako s proljeća, uvijek meni doluta
neka čežnja tamna, tiha mudrost davna...
spuštam ja stare kofere na perone sudbine,
to je miris zrelih godina, moj kaput baš je težak, najdraža...

nekako s proljeća, ja se sjetim starih drugova,
probude se u meni, svi dernesi pijani...
kad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
to je boja crno-ponoćna, moji koraci baš su teški najdraža...

i opet taj osjećaj samoće, kad neće nikog mene krene i hoće...
i opet mrakom svoje pjesme bojim, pijan od želje, za usnama tvojim...
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća...

nekako s proljeća, sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze i sve lažne obzire...
napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja,
to je ukus lijepog kajanja, moji kapci baš su teški najdraža...

nekako s proljeća, noć mi oči otvara,
nemam san da uhvatim, nema dana da ne izgubim...
a hoću, da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina,
to je dodir tvojih bedara, moja duša baš te voli najdraža...

i opet taj osjećaj samoće, kad neće nikog mene krene i hoće...
i opet mrakom svoje pjesme bojim, pijan od želje, za usnama tvojim...
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća...
sav sam ti od ludila bez tebe s proljeća...

-> A došao je i račun za telefon.. ubit će me moji!!

neću tako!

danas mi se malo piše o solidarnosti u razredu i općenito o karakterima pojedinih osoba.
opisat ću vam nedavnu situaciju: iz jednog predmeta profesor pita. nitko nije naučio. zapravo, tako kažu da nisu naučili. profesor pita ima li dobrovoljaca. nitko se ne javlja. profesor otvara imenik. četvero ljudi dobiva jedinice jer nisu naučili. iz prve klupe javlja se jedan dečko. on bi odgovarao. javljaju se još trojica, oni bi isto odgovarali, naučili su. profesor u čudu pita zašto se nisu javili prije nego je skolčio ove maloprije. jedan od odgovora bio je: pa tek sam se sad sjetio da sam naučio. ili nešto u tom kontekstu, nisam sigurna jel točno tako rečeno.
situacija br. 2. - drugi predmet i profesor opet pita. nitko se ne javlja. profesor otvori učenicu i postavlja pitanja, ali cura nije naučila. dobije jedan. nakon tog sata dečko koji uvijek za sebe priča da je korektan, ovakav, onakav, komentira kako je mogao dobiti petice, ali mu se nije dalo javiti. i usput omalovažava curu jer ne može shvatiti kako to ona ne zna to što ju je profesor pitao.
situacija br.3. - hrvatski. slijedeći sat je lektira. profesorica otvori nekoga tko će izlagati, ali ne kaže tko je već sebi zabilježi. oni koji su bili u prvoj klupi su vidjeli tko je ta osoba koju je profa zabilježila, ali joj to nsu rekli, poslije sata lektire su komentirali kako su to vidjeli.
...
ne odnose se ove situacije sad na mene. dogodilo se to meni ili drugima ovo se odnosi na to kako su neki ljudi jednostavno bezobrazni. i svjesni su toga. i super im je tako. i onda kada njima dođe neki krizni trenutak u školi očekuju soldarnost i govore nešto kako nismo složan razred. istina, u zadnje vrijeme se slažemo mnogo bolje nego prije, ali daleko smo mi od neke složnosti što se tiče ovoga.
i ovo je samo moje mišljenje.
...
danas mi je majka rekla da mora sa mnom obaviti jedan informativni razgovor. neće to biti razgovor o sexu ili tako slično (nadam se barem!). moja majka pravi veliku razliku između moga brata i mene. meni je dosta toga i naš odnos više nije isti. nekada sam joj dolazila i prepričavala neke male događaje. sada to više ne radim. i ona misli da sam joj se nešto zamjerila, da sam se naljutila na nešto. a znate šta ja kažem onima koji me pitaju ljutim li se na njih? "da nemaš povoda misliti da se ljutim na tebe, ne bi to mislio. čim imaš sumnje da se ljutim na tebe onda to sumnjaš zbog mog odnosa prema tebi koji otkriva ljutnju ili možda zbog toga što si mi nešto napravio zbog čega bi se mogla naljutiti." dobro, ne kažem to doslovno tako, sad sam to sve fino oblikovala, ali značenje je isto.
...idem sad. na informativan razgovor.

kad ih ne želim više slušati
kad uz najbolju volju ne mogu im više ništa reći
kad uz najveću pristojnost ne mogu ne biti gruba
kad uz najveće shvaćanje ne mogu ih više razumjeti
kad ih ne mogu više gledati
odem... u svoje utočište
i tako sam im blizu, to oni misle,
a opet tako sam im daleko, to ja znam,
i ta spoznaja mi odgovara
i sve mi je postupno postalo utočište:
šetnja vani, ples, škola, pa čak i nepoznato...
sve,
samo ne ono što bi trebalo biti moje utočište...

-tko ovo skonta svaka mu čast. imala sam potrebu ovo napisati.

-pronašla sam nešto zanimljivo:

DVIJE ČASNE SESTRE
Dvije casne sestre napustise samostan i krenuse prodavati kekse.Jedna od njih bijase poznata kao sestra Matematika (SM) a druga kao sestra Logika (SL).
Noc je pocela padati i one su bile jos uvijek daleko od svog samostana...

SL: “Jesi li primijetila da nas posljednjih pola sata jedan muskarac prati ?”
SM: “Da, pitam se sta hoce.”
SL: “To je logicno. Hoce nas silovati.”
SM: “Oh ne! Dostici ce nas najkasnije za 15 minuta. Sta bi mogle uciniti?”
SL: “Jedina logicna reakcija je da koracamo brze.”

Casne sestre ubrzase korak

SM: “Ne pomaze.”
SL: “Naravno da ne pomaze. Muskarac je ucinio ono sto je najocitije da bi mogao uciniti. I on je poceo koracati brze.“
SM: “Dakle, sta bi mogle uciniti? Stici ce nas za jednu minutu.”
SL: “Jedina logicna reakcija je da se podijelimo. Ti podi onim putem, a ja cu ovim. On ne moze obe slijediti.”

Muskarac se odluci za sestru Logiku.
Sestra Matematika domogne se samostana i uznemiri se jer sestra Logika nikako da pristigne.
Konacno stigne i sestra Logika.

SM: “Sestro Logika, hvala Bogu da si stigla! Pricaj nam sta se desilo.”
SL: “Jedina logicna stvar koja se mogla desiti. Muskarac nas nije mogao obje slijediti, tako se odlucio da slijedi mene.”
SM: “I sta se desilo? Molim te kazi nam.”
SL: “Jedina logicna stvar koja se mogla desiti. Pocela sam tako brzo trcati koliko god sam mogla.”
SM: “I onda?”
SL: “Jedina logicna stvar koja se mogla desiti. I muskarac je poceo toliko brzo trcati koliko god je mogao.”
SM: “I onda?”
SL: “Jedina logicna stvar koja se mogla desiti. Stigao me je.”
SM: “Oh ne! I sta si onda uradila?”
SL: “Jedinu logicnu stvar koju sam mogla. Zadigla sam mantiju.”
SM: “Oh sestro! I sta je uradio muskarac?”
SL: “Jedinu logicnu stvar koju je mogao. Spustio je hlace.”
SM: “Oh ne! I sta se onda desilo?”
SL : “Zar to nije logicno sestro? Jedna casna sestra sa zadignutom mantijom moze puno brze trcati nego jedan muskarac sa spustenim hlacama ...“

A vi ste mislili da ce to biti jedna prljava prica ;)
Za kaznu izmoli tri Zdravo Marije!

P.S. - jel netko kliknuo na link koji kaže da se ne klikne? samo pitam i upozoravam vas - nemojte kliknuti...