Dnevnik.hr
just*meu knjizi života postojijedna prazna stranica. na mojoj će na kraju pisati - ja sam kakva jesam i takva ću uvijek ostati jedna legica me nazvala durica jer ju podsećam na ovu iz stripa. pa ako dosada niste znali šta je durica, sada znate
LinkoviBlog.hrNi slučajno nemoj kliknuti ovo!! ...jabarilasterladejaldo... a jacacajaribidabi... tko PRIJEĐE 3. labirint - legenda.. hehe, dokažite se blog koji živcira. ako se lako naživcirate, nemojte na ovaj link
...voli me iz inata voli me bez ostatka voli me bilo gdje sam baš takvu kava jesam voli me kad me nema voli me pored svega voli me kad nijedan baš razlog za to nemaš... Zdravko Čolić - ti si mi u krvi Pogledom me miluješ, k'o da me dodiruješ i svaki put kao da je prvi Ja stalno mislim prestat će, iz čista mira nestat će al požuda ne prestaje, ti si mi u krvi. Toliko dugih godina, uzimanja, davanja ostajem poslednji i prvi Zbog tebe sanjam Cigane i smišljam slatke prevare al' đavo se ne predaje, ti si mi u krvi Ako te odvedu Cigani Čergari ili te ukradu strašni haremski čuvari ako te odvedu, ja ću da poludim bez tebe ne umijem više jutrom da se budim Ako te odvedu, sve će da se sruši pamti me kao prijatelja, čuvaj me u duši I onda, kad misliš da je prekasno za snove, za sve ---------------------------------- Darko Filipović - Trebaš mi Pogledaj kako drhtim kada gledam te i kao da si poslednja na svetu ne dam te Pogledaj moje oci sve ti govore kada te nema uvek pomislim na najgore I telo grci se i ruke znoje se a u stvari znam da volis me Trebas mi, trebas mi ni sunce zemlji kao ti meni, meni i hajde, dodji, pa me uveri, uveri da sumnje ne bude u meni ( trebas mi, trebas mi ) Zamisli kako mi je kad se probudim kako mi srce lupa kad na tebe pomislim I sumnja javi se sa srcem bori se a ustvari znam da volis me Pablo Neruda Ove noći Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”. Noćni vjetar kruži nebom I pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je a katkad je I ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam I ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci. Ove noći mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene. Ista noc odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem. |