..take me as i am.. i ne zajebavaj..

danas mi se malo piše o solidarnosti u razredu i općenito o karakterima pojedinih osoba.
opisat ću vam nedavnu situaciju: iz jednog predmeta profesor pita. nitko nije naučio. zapravo, tako kažu da nisu naučili. profesor pita ima li dobrovoljaca. nitko se ne javlja. profesor otvara imenik. četvero ljudi dobiva jedinice jer nisu naučili. iz prve klupe javlja se jedan dečko. on bi odgovarao. javljaju se još trojica, oni bi isto odgovarali, naučili su. profesor u čudu pita zašto se nisu javili prije nego je skolčio ove maloprije. jedan od odgovora bio je: pa tek sam se sad sjetio da sam naučio. ili nešto u tom kontekstu, nisam sigurna jel točno tako rečeno.
situacija br. 2. - drugi predmet i profesor opet pita. nitko se ne javlja. profesor otvori učenicu i postavlja pitanja, ali cura nije naučila. dobije jedan. nakon tog sata dečko koji uvijek za sebe priča da je korektan, ovakav, onakav, komentira kako je mogao dobiti petice, ali mu se nije dalo javiti. i usput omalovažava curu jer ne može shvatiti kako to ona ne zna to što ju je profesor pitao.
situacija br.3. - hrvatski. slijedeći sat je lektira. profesorica otvori nekoga tko će izlagati, ali ne kaže tko je već sebi zabilježi. oni koji su bili u prvoj klupi su vidjeli tko je ta osoba koju je profa zabilježila, ali joj to nsu rekli, poslije sata lektire su komentirali kako su to vidjeli.
...
ne odnose se ove situacije sad na mene. dogodilo se to meni ili drugima ovo se odnosi na to kako su neki ljudi jednostavno bezobrazni. i svjesni su toga. i super im je tako. i onda kada njima dođe neki krizni trenutak u školi očekuju soldarnost i govore nešto kako nismo složan razred. istina, u zadnje vrijeme se slažemo mnogo bolje nego prije, ali daleko smo mi od neke složnosti što se tiče ovoga.
i ovo je samo moje mišljenje.
...
danas mi je majka rekla da mora sa mnom obaviti jedan informativni razgovor. neće to biti razgovor o sexu ili tako slično (nadam se barem!). moja majka pravi veliku razliku između moga brata i mene. meni je dosta toga i naš odnos više nije isti. nekada sam joj dolazila i prepričavala neke male događaje. sada to više ne radim. i ona misli da sam joj se nešto zamjerila, da sam se naljutila na nešto. a znate šta ja kažem onima koji me pitaju ljutim li se na njih? "da nemaš povoda misliti da se ljutim na tebe, ne bi to mislio. čim imaš sumnje da se ljutim na tebe onda to sumnjaš zbog mog odnosa prema tebi koji otkriva ljutnju ili možda zbog toga što si mi nešto napravio zbog čega bi se mogla naljutiti." dobro, ne kažem to doslovno tako, sad sam to sve fino oblikovala, ali značenje je isto.
...idem sad. na informativan razgovor.