DUM info
19.05.2007., subota
Spaljivanje vs. recikliranje
|
Poslovni dnevnik Sukoba oko koncepta odvojenog prikupljanja otpada i maksimalnog recikliranja nasuprot spaljivanju smeća - nema i ne treba ga biti, jer sve ono što nije moguće reciklirati bolje je spaliti nego odložiti na deponij. S takvom tvrdnjom zagovornici gradnje spalionica u svijetu i u Hrvatskoj brane model po kojem se na visokim temperaturama za deset puta smanjuje volumen komunalnog otpada. Prvi grad koji bi trebao dobiti spalionicu komunalnog otpada u Hrvatskoj je Zagreb. Riješeno je pitanje izdavanja lokacijskih dozvola za spalionicu čija bi gradnja na Žitnjaku, pored pročistača otpadnih voda, trebala početi najkasnije do kraja godine. Predstavljena je i najmodernija europska spalionica iz austijskog Zwentedorfa kao primjer ekološki neškodljive i učinkovite spalionice. No, iako se tvrdnja s početka teksta čini potpuno logičnom, na prošlotjednom seminaru o tehnološkim aspektima gospodarenja otpadom, na površinu je opet isplivao i drugi koncept kojemu se u Hrvatskoj ne pridaje dovoljno pozornosti. Na primjerima gradova iz SAD-a, Australije, Njemačke, Austrije i Italije, Odbor za problematiku ekološkog postupanja i gospodaranje otpadom, znan i kao PEPGO, koji okuplja 14 ekoloških udruga poručio je "reciklirati se može 90 posto otpada, a u tom slučaju nam ne trebaju spalionice". Iako oba koncepta u svom zajedničkom nazivniku imaju ekologiju i poboljšanje postojećeg stanja, razlika u ekološkim, ali i ekonomskim pokazateljima je skoro dijametralno suprotna. Humifikacija otpada Hrvatska strategija za gospodaranje otpadom među svojim najvažnijim ciljevima predlaže sanaciju i zatvaranje postojećih deponija, osnivanje 21 županijskog centra za gospodarenje otpadom, dozvoljava izgradnju spalionica, te povećanje razdvajanja i recikliranja otpada. U Strategiji se navodi kako se trenutačno reciklira samo šest posto otpada. Do 2010. cilj je doći do osam posto, a 2025. godine do 25 posto. Takav omjer jasno pokazuje da treba zbrinuti čak 75 posto otpada, tj. smeća koje je izmiješani otpad, a spalionica se čini logičnim načininom. S druge strane, čini se da je povećanje recikliranja u roku od 18 godina na samo četvrtinu otpada premalo i u suprotnosti s tvrdnjom da je potrebno reciklirati sve što se može, a spaliti samo ostatak. Iz PEPGO-a zahtijevaju da se do 2025. godine poticajnim mjerama i ulaganjem u odvojeno prikupljanje - razdvoji i reciklira 80 posto otpada. Primjeri gradova koje udruga navodi kao uspješane u recikliranju i odvojenom prikupljanju bez spaljivanja su Canberra, s preko 70 posto reciklaže, skupina općina oko Trevisa s 70 posto, San Jose koji ima stanovnika kao i Zagreb ali reciklira 70 posto, Muenster u Njemačkoj koji reciklira 65 posto, Liesen u Austriji koji reciklira čak 80 posto. Inače, Muenster je čak dobio sudski spor sa spalionicom koja je tražila da ostatak prikupljenog otpada spaljuju. Oni, kao i San Jose, idu poticajnim mjerama poput besplatne predaje odvojenog otpada, a ono što je miješanjem pretvoreno u smeće i dio koji se ne može reciklirati, podvrgavaju mehaničko biološkoj obradi, tj. humifikaciji. Tim postupkom provodi se ubrzano aerobno stabiliziranje i na kraju se dobije gnojivo koje ima višu vrijednost od obične zemlje. To gnojivo nije pogodno za prehranu poljoprivrednih kultura za prehrambenu industriju, ali se s njim mogu gnojiti povšine na kojima se uzgaja kukuruz za etanol ili uljna repica za biodizel. Krk i Čakovec su prije par godina uveli u Hrvatskoj sustav u kojem se već u kućanstvu otpad odvaja i dostigli - za hrvatske uvjete veliki - postotak odvajanja i recikliranja od 25 posto. Ekonomski aspekt recikliranja prvenstvno se temelji na uštedama i globalnim benefitima. Primjerice, papir se može reciklirati sedam puta, a posljednji stadij je pretvaranje u toaletni papir. U svakom krugu recikliranja uštedi se 1400kWh struje i potroši tisuću puta manje vode nego što je potrebno za novi papir, a korist od neuništavanja šuma ne treba niti spominjati. Treba napomenuti da papir u svojim oblicima čini čak jednu trećinu komunalnog otpada, a hrvatske tvrtke koje se bave njegovom reciklažom ga uvoze do 200 tisuća tona godišnje. Ostatak do 80-90 posto otpada čine metali, biootpad, razni oblici plastike, elektronički otpad i staklo - sve reciklabilni materijali. Reciklaža ili prodaja otpada također pruža mogućnost otvaranja tvrtki koje se bave ili reciklažom ili prodajom otpada, što donosi indirektnu dobit za zajednicu. Tona PET ambalaže u Šangaju košta 460 eura, a u Hamburgu 200 eura, a bez tvrtki za recikliranje se gubi tisuće radnih mjesta, upozravaju pobornici recikliranja. Korisni otpad Što se tiče usporedbe u visini investicije, sedam općina na Krku za sustav odvojenog prikupljanja i reciklaže za 40 tisuća stanovnika potrošilo je 1,5 milijuna eura, što znači da bi ulaganje u Zagrebu s 800 tisuća stanovnika u sabirne centre i posude za kućanstva, iznosilo 30 milijuna eura. Ako se taj iznos udvostruči, jer je mnogo teže uspostaviti sustav u velikom gradu nego u manjem mjestu, iznos se penje na maksimalno 60 milijuna eura. Sama izgradnja spalionice će stajati minimalno 170 milijuna eura, a za njen pogon godišnje je potrebno izdvojiti 20 milijuna eura. Dodatni trošak će svakako biti i ekološka renta za odlaganje šljake koja nastaje od spaljivanja i koja će se morati plaćati građanima na čijem području bude odlagalište. S druge strane, kao velika prednost spalionice u Zwentendorfu, po čijem uzoru će biti građena ona u Zagrebu, ističe se što proizvodi struju i toplinsku energiju za 100 tisuća stanovnika - time se štedi 50 tisuća kubičnih metara ugljena i 10 milijuna kubika plina, a u atmosferu se ispušta 450 tisuća tona ugljičnog dioksida manje. Kritičari pak ističu da se više energije može uštedjeti na recikliranju zbog gore navedenih podataka. Treba napomenuti da je u studiji o zagrebačkoj spalionici navedeno da ona po satu, zavisno od koncepta, treba od 280 do 580 kubičnih metara vode."Smjer provedbe hrvatske i zagrebačke strategije gospodarenja otpadom je stvaranje nove gospodarske grane spaljivača otpada. Njoj je cilj primarno profit, što je u opreci s održivim razvojem. Već sada postoje lobiji koji pokušavaju u europskoj zakonskoj regulativi omogućiti jednakopravni položaj recikliranje i spaljivanja, a ako se to dogodi, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, moglo bi doći do toga da se smeće slije u hrvatske spalionice. Ne treba napominjati da bi i Zagreb postigao mnogo veće učinke i uštede ulaganjem u odvojeno prikupljanje i reciklažu, a sa spalionicom će se potaknuti uništavanje korisnog otpada jer ona mora raditi 24 sata dnevno. Vjerojatno će se u spalionici uništavati i opasni otpad" kaže predsjednik PEPGO-a Zlatko Šimunović. U zagrebačkoj strategiji gospodarenja otpadom predviđeno je čak 161 milijun eura za spaljivanje, a samo 4,5 milijuna eura ulaganja u odvojeno prikupljanje i reciklažu. U 2006. godini u Zagrebu je unatoč potpunom odvajanju PET ambalaže i stakla, reciklirano samo osam posto, a s biootpadom tek 11 posto, što znači da je čak 89 posto otpada pretvoreno u smeće. Na saniranom odlagalištu Jakuševac lani se odložilo skoro 400 tisuća tona otpada i zabilježen je porast od 4,6 posto više otpada nego u 2005. Kako je kapacitet buduće spalionice 300 tisuća tona komunalnog otpada, 106 tisuća tona mulja od pročišćavanja vode i 16 tisuća tona kanalizacijskog mulja - čini se da će većina ipak biti spaljena. Zagrebačka županija, koja bi također trebala spaljivati smeće u Zagrebu, proizvodi oko 50 tisuća tona otpada, a reciklira se tek četiri posto. Unatoč tomu, dr. Zlatko Milanović, tehnički diretkor tvrtke ZGOS koja upravlja odlagalištem ističe kako je primarno povećati reciklažu, ali se i spalionica nameće kao nužnost. On ističe da će Zagreb pokušati doseći razinu od 65 posto odvojenog prikupljanja otpada i recikliranja do 2015. godine, te da će spalionica ipak utjecati na povećanje recikliranja jer će spaljivanje biti skuplje, a odlagalište zatvoreno. Ako pak Zagreb u toj mjeri poveća recikliranje, spalionica će se morati puniti smećem iz okolnih županija - ali profit od toga neće ići Zagrepčanima, nego tvrtki koja je bude izgradila i njome upravljala. Milanović naručito ističe da recikliranje i spaljivanje nisu u nikakvoj suprotnosti i da Zagreb želi što prije dostići razinu Beča koji reciklira 43 posto, Münchena od 40 posto ili Züricha koji ima 38 posto, te da zato kreće uskoro u aktivnu kampanju postavljanja zelenih otoka i kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada. Unatoč tomu, Beč, ali i ostali gradovi u susjedstvu, imaju spalionice koje će se uskoro morati proširivati. Moskva i Pariz grade spalionice u centru grada, Beč je već ima, izuzetno razvijena Švedska također, a Vlada je odobrila program dobivanja energije iz otpada spaljivanjem. Preskupi humus "Spalionice su nužno zlo, ali su daleko bolje i efektivnije nego odlaganje. Recikliranje od 90 posto je potpuno pozitivna i dobra ideja, ali treba dugotrajno i mukotrpno raditi na podizanju svijesti građana. Pitanje je gdje bi se dotada trebao odlagati otpad i tko bi objasnio ljudima koji žive uz odlagališta da će još godinama morati imati otrove u svom susjedstvu. Ne može se govoriti o prekapacitaranju spalionice jer trebamo spaljivati i mulj od pročišćavanja otpadnih voda koji su Austrijanci prvotno odlagali na tlo, ali je koncentracija metala nakon godina odlaganja toliko porasla da su se teški metali pojavili i u mlijeku krava koje su pasle na pašnjacima. Količina otpada u potrošačkom društvu također konstantno raste. Recikliranje također nije jeftino i našim sugrađanima je teško shvatiti da primjerice odvoz dva puta tjedno stvara veći trošak nego jedan tjedno, a on se mora pokriti iz cijena prikupljanja otpada" objašnjava Milanović i dodaje da je i umjetno pretvaranje otpada u humus također veoma skupo i da je njima u ZGOS-u takav pokušaj propao. Koplja oko spalionica se također lome i na pitanju jesu li one opasne za zdravlje i donose li na dugi rok više štete nego koristi zajednici. Na prezentaciji čelnih ljudi spalionice iz Zwentendorfa kao činjenica je izneseno da od tone spaljenog smeća ostaje: 250 kilograma bezopasne šljake, 30 kilograma željeza, dva kilograma gipsa, 30 kilograma prašine iz filtera i kilogram visokotoksičnog "kolača" iz filtera. U šljaci se nalaze obojani i teški metali, ali ih u Austriji ne izdvajaju zbog neprofitabilnosti procesa, nego ih odlažu na kontrolirano odlagalište koje je otvoreno, dakle izloženo vanjskim oborinama. Toksična prašina se solidificira cementom i zajedno s kilogramom tvrdog kolača visokih koncentracija iznimno opasnih dioksina i furana se odlaže u bunkere kao opasni otpad. Gips i željezo se izdvajaju. Na kapacitet 400 tisuća tona, to znači da svake godine među ostalim nastaje 100 tisuća tona šljake i još 12 400 tona opasnog otpada koji se treba odložiti na još nepostojeća odlagališta ili izvesti. S druge strane, iz austrijske spalionice su prezentirali podatke koji pokazuju da su zbog postupka višestrukog pročišćavanja dima koji nastaje spaljivanjem, granične vrijednosti štetnih tvari koji se ispuštaju u zrak znatno ispod razine i europskih i austrijskih normi. Ekolozi iz udruge kojima pomaže u radu upozoravaju među ostalim da je šljaka bezopasna u malim količinama, ali da se koncentracija povećava odlaganjem kroz 30-ak godina. Također je činjenica da se, makar i količinama nižim od propisanih, štetne tvari, prvenstveno dioksini i furani, oslobađaju u zraku. Dozvoljena koncentracija dioksina i onečišćenja je također tisuću puta veća za vodu koja je nužna za rad spalionice, nego što je dozvoljena u zraku. Osim toga, kontrolna mjerenja se u prvoj fazi spalionice obavljaju najviše svaka tri mjeseca, a zatim jedanput ili dvaput godišnje. Dioksini koji su, među ostalim, mutogeni i kancerogeni proizvod su čovjeka i nastaju kada se spaljuje zajedno klor, organska tvar i teški metali, a sve troje završava u spalionici. Šljaka je zbog toga uvijek djelomično opterećena i dioksinima, smatraju stručnjaci. S druge strane, koncept onih koji se zalažu za spaljivanje umjesto deponiranja je jednostavan - opasni plinovi, teški metali i ostale štetne tvari se oslobađaju i na deponiju, ali nekontrolirano. U spalionici se njihova koncentracija povećava, ali one ne odlaze u toj mjeri u okoliš - nego se kontrolirano odlažu. "Šljaka se također inertizira kako ne bi imala opasna svojstva, a njeno odlaganje nadzirano. Austrijanci odlažu šljaku, ali se iz nje mogu odvojiti i obojeni i željezni metali koji imaju visoku vrijednost. Ostatak šljake se može koristiti za asfaltne baze" poručuje pak Milanović. U situaciji kada je s 90 postotnom sigurnošću utvrđeno da je čovjek kriv za klimatske promjene i stanje u okolišu, kada prosječni stanovnik Europske unije radi 1,4 kilograma otpada dnevno i kada se zna da je za tu kilažu preračunato bilo potrebno 140 kilograma prirodnih resursa - činjenica je da se rješenje za otpad mora naći. Iako su neki skloni reći da nema savršenog rješenja, i ako Zagreb na tom tragu dobije spalionicu, prije odluke se trebala provesti jača javna rasprava, a prije same gradnje, ako ne zbog argumenta, onda zbog prakse i iz Zwetendorfa, trebalo bi raspisati referendum na kojem bi se građani odlučili smatraju li je najboljim rješenjem. San Jose - primjer odvajanja bez spaljivanja Kalifornijski grad San Jose odvojeno prikuplja i reciklira više od 70 posto otpada. Na njihovim internetskim stranicama mogu se naći točne upute kada i kako odložiti otpad koji se može reciklirati, a gdje odložiti otpad iste vrste koji ne može ići u primarnu reciklažu. Osnovali su i tzv. Zelenu zgradu u kojoj se mogu dobiti sve informacije o važnosti recikliranja. Na raspolaganju su brojevi udruga koje možete nazvati i donirati nešto prije nego što bacite. Odvojeno se, uz klasične plastične i metalne proizvode i papir, prikuplja i tekstil, motorna ulja, medicinski otpad i biootpad. Razrađen je sustav naknada ako se građevni materijal odloži na određena mjesta, na Internetu su dostupne karte na kojima se mogu ostaviti baterije. Ako odložite el. otpad, žarulje ili nešto drugo što sadrži živu zajedno s ostalim otpadom, prekršili ste zakon. Svaka vrsta otpada ima svoj dan, a ako ste ga "promašili", na raspolaganju su telefoni koje možete nazvati. Telefonski brojevi kompanija koje se bave recikliranjem također su dostupni, a na link službenih stranica grada - sektor "okoliš" sadrži ogroman podatke o temama vezanim za okoliš. |
