duliba

Cijelu jednu večer kopala sam po kompu i ipak dobila nekakav svoj video.
5 put sam resetirala komp, ponavljala, mislila sam da ću ga
razbit. Bila sam uporna i nemojte mi se smijat.
Htjela sam i ja probat.

Tisuću puta MORE

Protrljala sam oči, pogledala kroz prozor, nasmješila se suncu.
Blaženo jutro, koliko mogućnosti pruža ova uspavana svjetlost dana.

Prošetat ću uz MORE. Zaustavit ću se bezbroj puta pred njegovim krilom
i prepustit sanjarenju.
Danas je veselo, bučno, neumorno.
Vječna igra MORA i obale, umjetnost postojanja, beskraj, sloboda.

Lagane jedrilice ljuljaju se,
MORE ih prima ljubazno, široko.

Sivi brod u daljini ide kroz MORE, kroz nebo
prema dalekoj obali.

Galebovi se sudaraju s vjetrom i MOREM,
vrište, uživaju u opasnosti, dolijeću na stijene,
spuštaju se u MORE strelovito.

MORE ih prima u svakom naletu
jer oni su dio MORA i prirode.

Šetam i zaustavljam se, MORE mijenja oblik i boju,
udaljava se, približava... šapuće, odzvanja...
Lijepo, pitomo, svjetlo i tamno,
Tajnovito, duboko, nedokučivo.
Razbacuje se MORE razdragano svojom raskoši
i uzima me k sebi u zaborav.

Uživam u suncu i tražim osunčanu stijenu,
kao što ću uskoro hodati po užarenom šljunku
i tražiti komadić hlada.
Zauzimat ću svoj posjed u hladovini,
a MORE će mi ga ljubazno pružati.

Zimi je dragocijen svaki sunčani dan,
još više onaj proveden uz MORE.

Zima je, bit će i proljeće, bit će i ljeto,
ali sad je MORE... mirišljavo, svjetleće, primamljivo.
Uvijek svježe, uvijek novo, mekano i nježno MORE.

UDAHNI, ZADRŽI; NASMJEŠI SE - MORU.

Nosim ruksak na leđima,
u njemu nekoliko oblih kamenčića.
U svoj ću vrt usaditi MORE od tvrdog kamena.
Oleandri će ljepše cvasti,
a ja ću na kućnom pragu slušati MORE.

I sve moje misli, okusi, sjećanja
izlaze iz sitnih kapljica koje me gledaju svojim prozirnim pogledom - MORE:

Ponavlja se, vraća, ponavlja...
susret s MOREM nikad ne završava.

Zar ne razumijete ?
MORE nema krajaaaaa ...


PS: Ovaj prelijepi morski uradak,
poklon je od moje drage Galiotice.
Jedinstvene morske JASLICE :)