Mnoge stvari su u Bibliji prividno ili stvarno proturječne, pogotovo u razmatranju nekih tema kao što su prenosivost grijeha sa očeva na sinove, mesojedstvo i vegetarijanstvo,čiste i nečiste životinje, suprostavljanje neprijatelju ili apsolutno nenasilje i trpljenje... tako da danas imamo često kardinalno različita učenja raznih kršćanskih nominacija,a jedna od temeljnih razlika među njima je shvaćanje lika i djela Isusa Krista. Za jedne je čovjek ili aneđeosko biće utjelovljeno u čovjeka, za druge Bog i dio Trojstva,za treće bogočovjek. Uglavnom se svi slažu da je na zemlji bio utjelovljenje savršenog čovjeka bez grijeha i idejnih mana.

Bilo da je bio utjelovljeni Bog ili savršeni bezgriješni čovjek koji je imao Božiji glas u sebi, pa tako prosvjeljen i svet,neke stvari i ponašanja ne idu mu u prilog kao takvom. U tom smislu gledajmo ovako: jednog trenutka Isus se savršeno kontrolira kada ga jedan učenik izdajnički ljubi,a drugog trenutka na optimističko razmišljanje drugog učenika protiv njegove smrti istom odgovara “Sotono,bježi od mene”. Jednog trenutka pred smrt savršeno se stapa sa Nebom i kaže “Oče,u ruke tvoje predajem duh svoj”, a u drugom trenutku na istu situaciju jadikuje na istog Oca “Bože,zašto si me ostavio”. Čak mu se može pripisati i jedan grijeh u psihološkoj rastrojenosti (iako sa malo mudrosti ne moramo vjerovati u tu priču jer apokrifni ukazi govore da je riječ o učeniku) kada u gladi proklinje smokvu koja nema roda, i to tako strašno zlouporabom moći da proklinjanjem ista “ni kriva ni dužna” ugiba a zbog banalne činjenice – vrijeme roda smokvama uopće nije niti bilo kako i biblija izvještava.

Iako je kroz bibliju relativno lako dokazati da je Krist Bog ili druga personalna manifestacija Duha Svetog, (ovaj put posredno kroz Oca koji je prva personalna manifestacija Boga Duha), da je Poočim stvaranja svijeta i održavalac tog istog svijeta, kroz mnoge ukaze nije teško dokazati da je bio i savršeni i bezgriješni čovjek koji se kao nebeska svijest ponizivši se ušao u mesnato tijelo da progovori kroz čovjeka kao prorok i da kao prorok nastrada u simbolici stradanja mnogih svetih duša i proroka koje su ginule za Riječ, Zakon i Svjetlo.

Osim što je Isus Krist bio simbolika i primjer svetog života za kojim se treba povoditi griješni čovjek u svom posvećivanju, Isus Krist je u ređim trenucima bio prikazan i kao nedostojna slika,simbolika slabog čovjeka koji je tugovao i plakao, mnoge stvari bez duhovnih uvida nije vidio i znao, bezizlazno i bezvjerno tugovao... Takvi trenuci Isusove pojavnosti kod mnogih ljudi narušavaju idilu Isusove pojavnosti kao Bogočovjeka i onda se “dokazuje” da nije Bog Sin već samo “Sin”.
Kad sve to dođe u ruke raznih yogija,nekih protestanata,islamskih novopečenih teologa i drugih, nastaje novi mix predstavljanja Isusa kao isključivog čovjeka koji “ne zna” kada će “sudnji dan”, koji je “manji od Oca” i slično, te počne preodgajanje u “pravu vjeru” u kojoj je Isus sveden na njihovu razumsku sliku i priliku. Sa jednog lica ili naličja oni su u pravu,ali samo zato što nisu shvatili kompleksnost Isusove pojavnosti i simbolike, ne shvaćajući “kvaku” cijele zablude da se Isusa Krista treba shvaćati troslojno,onako kako se on voljno predstavljao; kao Bogočovjeka, svetog proročkog čovjeka i slabog čovjeka. U tom smislu i sam Isus je učenicima dozvolio da ga u jednom trenutku gladaju kao Boga, Sinom Božjim i da Ga Bogom nazovu, a drugog trenutka kao prorokom. U jednoj slici Isus je “dobri pastir” a u drugoj Isus kori čovjeka koji ga je nazvao “dobri” jer “Samo je Bog dobri”. Valja shvatiti da je Isus ljudskoj svijesti govorio ono što je ona mogla prihvatiti i nije dozvolio da neko pred njim govori ili misli ono što ne može kvalitetno promišljati bez obzira bio li slučajno i površno u pravu. Isus nije mogao voditi brigu kakva će se mišljenja i teologije oko njegove riječi i djela krojiti i intepretirati jer je polje svijesti i slobode široko a tek vrata Cilja usko.


Zašto je Krist Bog? Valja mi prethodno iznijeti kronologiju nastanka Trojstva:
Temeljni Bog,sveprožimajući Duh Sveti,Sve-Svijest,kada je odlučio ući u stvaralačku i zakonsku Igru,manifestirao je Sebe kao Oca,dao si je duhovnu tjelesnu formu da bi sve stvoreno bilo “na njegovu sliku i priliku”. Do te stvaralačke Igre Bog nije imao potrebu da bude personalni,lični Bog jer Ga nije imalo što niti gledati,i jer ništa personalno nije niti postojalo. I nije bio čitavu vječnost sam da bi jednom odlučio-pa mogao bih ja i stvarati da ne budem sam. Tog apsurda nije bilo jer je Bog kao Duh Sveti,Sve-Svijest od vječnosti i za vječnost. Njegova predstvaralačka manifestacija kao Boga Oca,a preko oca i Boga Sina nije ništa promjenilo u biti Boga Duha Svetoga,samo je nastala nova “proširena” dimenzija Boga sa novom stvaralačkom dimenzijom svega stvorenoga. Otac i Sin su u Duhu Svetome vječno postojali kao nepersonalni, uvjetno rečeno kao “vuna”, kao “glina”. Nevidljivi Bog (Duh Sveti) postao je vidljiv pomoću Svjetla Duha Svetoga kao personalizirani i kristalizirani Bog Otac na radost i sreću svojoj stvorenoj djeci,anđelima. Tada je vidljivost Boga imala svoj smisao.
Prethodno stvaranju Duh Sveti je preko Oca sebi dao još jednu stvaralačku formu - Sina, Boga Sina sa ulogom vječne poveznice Stvaraoca sa stvorenim. Zašto? Zbog manifestacije stvarne slobode i ljubavi između Stvoritelja i nas stvorenja.
Onima koji Krista ne razumiju kao Boga valja shvatiti jednu fatalno istinitu i jasnu stvar: Bog apsolutne slobode nije Sebi,kao što mnogi zamišljaju, stvorio jedno apsolutno poslušno i podložničko biće kao sina Krista koji će biti robovski apsolutno poslušan i kojeg će postaviti kao žrtvu i posrednika u slučaju pobune pad bića. To nije u prirodi Božijeg bića koji ne nameće poslušnost. Tada Krist ne bi bio biće slobode, slobodne volje već na poslušnost programirani rob,a mi veći i slobodniji od njega. Na tako zamišljen način Bog je mogao stvoriti i sve druge “Sinove”,sva druga bića robovske poslušne svijesti pa “frke” ili pada i grijeha ne bi niti bilo. Zbog te jasne činjenice Bog je samo Sebi mogao biti apsolutno poslušan, stoga je samo kroz Sebe manifestirao Sina i zato je Sin Bog-jedna svijest,jedna volja sa Bogom Ocem. Zbog toga je Sin u stvaralačkoj Igri Poočim i Sustvaralac ovog svijeta jer je po Njemu i kroz Njega i za Njega svijet stvoren. Iako Duh Sveti nije osoba On je svijest,svesvijest . Skučeni ljudski um kroz svoju osobnu percepciju vidi Boga samo kao osobu a Duha Svetog samo kao neku produženu “silu”. Bogu ne treba “sila” ili neko zamišljeno sredstvo djelovanja jer itako i zvan Boga kao Duha Svetog ništa ne postoji. To je problem skučenog i neposvećenog ljudskog uma da je isforsirao priču o Bogu “sili” ili priču o Duhu Svetom kao “osobi” jer izvan koncepta tijela također ne može promišljati o Bogu kao svijesti. Svijest valjda “mora” biti zgužvana u neki krugić iz kojeg će isijavati i predstavljati “ličnost”. Biblija jasno ukazuje da Duh Sveti poučava,žaloslo se na grijeh,govori, daje darove po svojoj volji,da se Duhu može sagriješiti kao Bogu itd. Dakle Duh Sveti je Bog,neosobni temeljni Bog.

Otac i Sin, personalizirana Boštva su zadržali svoju bezličnost i sveprisutnost u Duhu Svetome jer su centrale Duha Svetog, oni Ga “udišu” i “izdišu”, sa njim operativno djeluju, a i obrnuto-Duh Sveti djeluje kroz Sebe kao Oca i Sina. Tako je i Sin bio sustvaralac svijeta kao i održavalac svijeta jer i u Sinu “sve /stvoreno/ ima svoje postojanje”. Po fluktaciji Duha Svetog kroz sveprožimanje Otac i Sin su Bog. Po tome je Bog Bog. Kroz fluktaciju Duha Svetog kroz čovjeka čovjek je božanski,posvećen,svet, i kroz tu fluktaciju posvećeni čovjek i prima i “rađa” /odašilje/ Krista,imepersonalnog Krista kao duha. Prisjetimo se kako Krist kaže za takvu dušu: “On je moj brat,moja sestra,moja majka”. Dakle Krist nije samo personalno stvoreno Biće nego i Duh,jer ima svoga Duha u Duhu Svetome.

Krist je 4. ili centralni Duh u Duhu Svetom,to smo razjasnili u mom prošlom radu o Duhu Svetom.Podsjetimo se i slikovno istog:

Apostol nas izvještava da je Krist svoju spasiteljsku snagu stavio u naša "srca". "Srce" je kao što vidimjo gore u skicama 4. duh, 4. čakra ili Kristov Duh u strukturi 7-dimenzionalnog Duha Svetog. Tako je Krist zapravo pojačao,dao,kapario svoju spasiteljsku snagu ili "krv" u nama u svoju 4. centralnu snagu. Podsjetimo se i činjenice da smo mi,da je naša duša duhovno 7-dimenzionalno strukturirana "na božiju sliku i priliku". O tome ću opširnije napisati jedan poseban rad! Otkrivenje za Krista kaže da "ispituje srca i bubrege". Zašto? Kako? Pa zato što se tamo nalazi! Podsjetimo se da smo mi "hram Božiji" i da "duh božiji prebiva u mama" kako kaže biblija. Bog je dakle Duh koji prebiva u nama. A jedna od duh sila je i Kristova Sila u nama /4. i centralna/. Zato Krist "ispituje srca". A zašto ispituje i "bubrege" ? Evo objašnjenja: Sa padom u grijeh i pobunom na Nebu nebesko drvo života je prestrukturirtano u 10 sefirota:

U tom prestrukturiranju 4. sefirot je Krist (vidimo da je i dalje zelena boja njegova boja u toj strukturi) a vidimo iz prethodnih skica da je 4. sefirot na mjestu bubrega. Tako je Krist u prvom drvetu života u "srcu" a u drugom pad dervetu života (drvo smrti ili "drvo spoznaje dobra i zla) na mjestu "bubrega".



Neki zamišljaju Kristovo bogovanje kao privremeno a Krista kao stvoreno biće kojem je Bog dao moći da se igra boga a na nama je da se “jedino Bogu” klanjamo i častimo i njemu. I to bi bilo protivno Božijoj prirodi; da slavimo stvorenje i da ga častimo kao Boga, kao spasitelja zbog njegove žrtve i robovske poslušnosti Bogu. Bog bi bio nepravedan da uzdigne jedno stvorenje nad drugima,do te mjere da je čak svijet “zbog njega stvoren”. Vidjet ćemo da to nije baš tako,da mnogi biblijski ukazi govore o Kristu iz vječnsti i za vječnost, kao “vječnog svećenika” i Boga. Zašto? Iako će vođa pada u grijeh i sam grijeh kao razaralačka sila biti pobjeđeni,u potencijalu slobode uvijek je kao osobni izbor mogućnost neposlušnosti Bogu i napuštanja Boga.

Protivnicima koji Isusu niječu stvarno Boštvo možemo postaviti pitanje ako je Isus bio svjestan svog podređenog i stvorenog bića zašto se identificira vječnom dimenzijom Boga “Ja jesam”( Ivan Iv 8:24 , 8:58)? Zašto se ne protivi apostolovom divljenju i predanju “Gospodin moj i Bog moj!”, Zašto se ne protivi klanjanju pred sobom? Nije li takvo ponašanje hula i grijeh?

O sebi kao djelotvornom Bogu Krist sam kaže: ''I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca'' - i 'dat ću' vam 'svakomu po djelima.' ''(Otk 2:23). Samo Bog “istražuje bubrege i srca” (Jeremije 7:10).

Za Ivana Krist je Riječ,Bog : ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog'' (Iv 1:1)
Dalje Ivan kaže da je Krist vječan i iz vječnosti,prije SVEG stvaranja i SVE što je stvoreno po Kristu je stvoreno. No Krist je vječan kroz Duha Svetog jer je Duh u Duhu Svetm, 4. Duh Sila (jedna od 7 duh sila Duha Svetog).

Ovu temu sam stručno i slikovno obradio u svom drugom radu ovdje o Duhu Svetom!

Nigdje u Bibiji ne stoji da je Krist stvoren. Ako je “Prvorođenac” ne znači da je stvoren jer provorođenac ukazuje na posebnost onog kroz kojeg i u kojem je sve stvoreno (Kol 1:15-17). . U Jeremiji 1:9 Jahve kaže da je Efrajim Njegov prvorođenac. Da li je Efrajim prvi rođeni sin? Jasno znamo da nije. Je li izraelski narod prvi narod zato što je “prvorođenac”( Izl 4:22) Naravno da nije.


“Jedinorođenac” je također zbog posebnosti. Nije li Abrahomovi Izak“Jedinorođenac” (Hebrejima 11:17)iako mu je prvi sin bio Išmael?
U Otk 3:14 piše da je Isus ''početak Božjega stvorenja''. Da lito znači da je On stvorenje, ili da je prvi stvoren? Grčka riječza početak je arh. Ona između ostaloga znači: izvor,podrijetlo, uzrok, upravljanje, vlast, vladanje, itd. Koristi seu Lk 12:11 za poglavare, u Lk 20:20 za vlast, u Rim 8:38 za
poglavarstva, i na još mnogo mjesta u istom smislu.


Duh Sveti se naziva i Kristov Duh, i Duh Blagodati, Ljubavi i Mira praishodi i iz Sina: “: »Blagodat, Milost, Mir od Boga Oca i Krista Isusa Gospoda našega.« ('Timoteju', I, 1:2) – Iz Jagnjeta Božijeg izbija sedmerostruki Duh Božiji ('Otkrivenje, 5:6)

Razlika između Krista, svetog Jednog, i Boga Oca, Presvetog Jednog, je u tome što Otac gospodarski zrači Puninu Sile, Duha Svetog, a Sin samo Dio. Ali opet Oni su Jedno, jer zrače istu Silu, kao što sijalica od 100 vati i ona od 30 vati zrače istu svjetlost, ali različite jačine.

Razlika između Krista i stvorenja? Krist nije kopija i slika kao što je čovjek i anđeo, kopija po liku, već Očeva kopija po gospodarskoj, božanstvenoj Slavi i Moći, po Sjaju: »On je Odsjaj Njegove Slave i Odraz Njegovog Bića, ...« (Jevrejima, 1:3)
Krist je blagosloven u Vijekove Vjekova, kao što ti prethodni citat kaže. On je vječna Slava, Sjaj i sila, i zato mu kao Bogu pripada i vječna Slava, Sila, Čast i Naklon.

Prije manifestacije Krist je bio Logos u Bogu, Svjetlost u Svjetlosti. Ta Svjetlost je Slava, Čast, Sila, Svetost, ... Dakle Krist je od vječnosti, kao Logos, bio Bog Slave i Sjaja. A kada je manifestan iz tog nevidljivog Sjaja, tada Otac Mu je prenio da gospodarski vječno zrači taj Vječni Sjaj, tog Duha Slave.To što se u Apokalipsi kaže da je Krist stvoren, ništa ne ruši njegovo Boštvo. Šta osim toga nije stvoreno? Samo Duh Sveti, impersonalni Život nije stvoren. Jasno je: pre Fenomena, pre stvaranja iz Nevidljivog, iz Nevidljivog Duha, Noumena, nije postojao nijedan oblik, nijedan lik. Postojala je samo Beskonačni Sjaj, Sveta Svjetlost, Bog, Duh Sveti, Praenergija. Ni Otac tada nije bio 'stvoren', manifestiran, jer kome bi inače bio Otac?
Nepregledna je i čudnovata je misterija Stvaranja: sve je stvoreno radi Krista i kroz Krista. I Krist. Duh je u svemu kao sišti Bog. Zato i On, Krist kaže: ono što učinimo drugome, bila to i najmanja životinjica čiji život je Bog, učinili smo Njemu, Posredniku i Središtu.


Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista.

Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kaošto su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6),Gospodar, Stijena, itd. Zajedno pogledajmo neka detaljnije:U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve sam za Sebe kaže da je "Prvi i Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji." Jasno je da obično više ljudi nosi jednakaimena, ali Prvi i Posljednji može biti samo jedan, a to je Bog.U Otkrivenju 1:8, Svemogući Bog je Alfa i Omega, a u Otkrivenju20:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. To ustvari znači isto što i prvi i posljednji.
“Ja jesam” je jedno od imena za Boga (grč. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 i Iza. 48:12, Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanđelju Isus koristi ovo ime. Isus je rekao Židovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,'
umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24) Sin Božiji još je jedno Isusovo ime. Ono vrlo jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Ime Sin Božiji može imati šire značenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovi i apostol Ivan razumjeli ovo ime kada ga je Isus koristio. Kada su Židovi čuli da se Isus naziva Sin Božiji i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi da je Bog: "Isus im odgovori: 'Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?' Odgovoriše mu Židovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš'" (Iv 10:32, 33).
Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Međutim, mi ovdje vidimo šta je ime Sin Božiji značilo za prve slušatelje. To je značilo da je Isus Bog. U Iv 5:18 apostol Ivan jezapisao sljedeće: ''Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.''
Vidimo da i je i apostol Ivan zaključio da se Isus izjednačava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. Zato nije ni čudo da Ivan piše: ''Riječ bijaše Bog''. Jedinorođeni Sin Božiji u biti znači jedina Božija unutrašnja manifestacija. Da bi se prikrila ta istina i umanjila Kristova bit, istočne religije izmislile su mnoge Očeve manifestacije i njegove silaske (avatari) u svijet. No samo je Krist Očeva manifestacija i samo je Krist silazio u svijet. ”Niko nije uzašao na Nebo do sina čovječjeg koji je sišao...”. Isus koji još nije uzašao u Nebo govori o svom (prijašnjem) uzlasku u Nebo. Ovdje se potiho otkriva još jedna tajna: Krist je kroz ljudsku povjest mnogo puta silazio kao učitelj i prorok.”Sin čovječji” je poseban naziv za Krista i u starom zavjetu. Zašto? Pa jer je kao čovjek,sin čovječji i prije silazio u svijet.

Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati..'' (Iz 45:22,23)Pavao apostol u poslanici Filipljanima 2:10 i 11 kaže: ''...da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' - na slavu Boga Oca.'' U Rimljanima 10:13 apostol Pavao govoreći o Kristu kaže da ko god zazove ime Gospodnje, spasit će se. Prorok Joel kaže da će oni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Joel 3:5). Da li ima dva imena po kojima se trebamo spasiti?

Biblija jasno kaže da je samo jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, Bog.

Iako je Krist Bog Silni (Iza. 9:5, 1.Iv.5:20,Rim.9:5,), Sustvoritelj (Heb 1:10 ),Održavatelj ( Heb 1:3), i kao takav Sveznajući (Kološanima, 2:3) a isto tako kao prorok mnogoznajući
( Mt.17:27, (Iv 1:48, ),kojeg treba poštovati i slaviti jednako kao i Oca (Iv. 5:23, Dj 10:25, 26; Dj 14:13-15; Otk 22:8,9, 5:13,14 ),koji je od prije postanka svijeta u Slavi Bog (Iv.17:5, Iv 6:62) , u svojoj ljudskoj dimenziji predstavljen je i kao onaj kolji napreduje u mudrosti,kao onaj koji “ne zna” kada će sudnji dan, ne zna gdje je pokopan Lazar, ne zna vrijeme plodu smokvi.... da bi predstavio i palu ljudsku dimenziju nemoći. Ali kao što smo gore vidjeli u svojoj ulozi proroka,Sina Božijeg On je sveznajući. To je otajstvo Kristove trostruke uloge kao Sina,proroka i čovjeka.