subota, 23.05.2009.
ćovjek
ćovjek je zapravo jedno nevjerojatno biće postoje ljudi koji su pametni samo tu pamet ne traže a ako ju ne traže nemogu ju niti naći većina ljudi koristi svega 10% svoga mozga to je vrlo vrlo malo svi smo mi jako pametni samo nitko od nas ne pokušava naći pamet u sebi ali nije to lako potrebno je mnogo vremena ali se na kraju isplati.
Pretražujući Internet za podacima koji su mi bili potrebni zbog jednog drugog predavanja, naletjela sam na stranice koje su se bavile danom Propasti, u godini 2012, a cijeli niz tih stranica se temeljio na Mayanskom kalendaru. Neki od tih autora su se oslanjali na samu Bibliju, tražeći kompleksnim softwareom kodove koji bi kasnije među redovima i pojedinim slovima unutar tih redova doveli do novih rečenica koje bi potvrđivale ovo proročanstvo. Kako je izgledalo, ali ne i bez razloga, vidjevši trenutne klimatske promjene, nema nam druge nego li se pripremiti za dan Propasti, 21.12.2012.
Čak je i datum jako zgodan - sve puno kombinacija 1, 2 i naravno nule. No, poznato nam je kako se nula kao broj dosta kasno počeo koristiti ili smo zapravo živjeli u zabludi?
Ono što znam iz svog iskustva, jer sam proputovala Meksiko, te iz studija povijesti umjetnosti, jest gradnja piramida i tlocrti gradova koji su bili savršeni, razvijena keramika, te fina obrada žada, srebra, zlata, kosti... Narod koji je zapravo prvi zaigrao košarku, imao strukturu carstva, ali nije koristio kotač. Narod koji je imao svoja proročanstva, svoje kodekse, koje su Španjolci svojim dolaskom okrutno spalili. Srećom nije im palo na pamet otući glifove sa monumentalnih spomenika koji su nam ostali kao upozorenje. Nekako mi se činilo, iako je bilo logično da takav narod ima vojsku, uz povremena žrtvovanja, nisu bili baš tako sumorni i skloni napisati i ostaviti u nasljeđe proročanstvo koje je ukazivalo na kraj svijeta. Tek sam kasnije tražeći Internetom uvidjela kako su oni ostavili i kalendar koji je završavao tom 2012 godinom. Da li smo zaista osuđeni na propast?
Ako prođemo kroz kratki povijesni pregled koji bi svakako ovdje u ovom predavanju trebao biti sastavni dio, onda znamo kako su Maye najpoznatija klasična civilizacija Srednje Amerike. Njihovo podrijetlo se datira oko 2600 prije nove ere na području Yukatana, te su svoje zlatno doba imali oko 250 godine nove ere, a živjeli su na današnjem području južnog Meksika, Gvatemale, sjevernog Beliza i zapadnog Hondurasa. Svoje znanje gradnje su temeljili na ranijoj civilizaciji Olmeka, no današnji arheološki nalazi govore u prilog da Olmeci i nisu bili ranija civilizacija nego da su koegzistirali. Maye su razvile astronomiju, sustav kalendara, hijeroglifsko pismo, gradili ukrašene i ceremonijalne zgrade kao što su piramide, palače i opservatorije, a sve što je građeno je građeno bez metalnih alata. Također su bili vješti poljoprivrednici, krčeći velike površine tropske šume, gradeći rezervoare za vodu, te su stalno obnavljali i popravljali putove kojima su putovali do drugih naroda razvijajući tako i trgovinu. U toj svojoj trgovini su koristili i prehrambene artikle kao sredstvo plaćanja. Tako imamo dokaze kako su koristili zrna kakaovca kao sredstvo plaćanja. Isto tako su nađeni dokazi da je kakao bio jedan od temelja Mayanske poljoprivrede kao i kulture.
Oko 300 godine prije nove ere usvojili su hijerarhijski sustav upravljanja kojem su na čelu bili plemići i kraljevi. Ova se civilizacija razvila u izuzetno strukturirano kraljevstvo tijekom tzv. Klasičnog perioda koji je trajao od 200 – 900 godine nove ere. Njihovo društvo se sastojalo od mnogih manjih neovisnih država, od kojih je svaka imala seoska gospodarstva i velike urbane cjeline koje su građene oko ceremonijalnih centara. No, ono što do danas nije razjašnjeno jest nestanak ove civilizacije, koja je oko 900 godine nove ere jednostavno napustila svoje gradove, dok je dio sjevernih civilizacija bio integriran u Toltečko društvo do 1200 godine nove ere. Time je dinastija Maya svedena na poneki centar koji je ostao živjeti sve do doba kada su Španjolci u 16 stoljeću sproveli osvajanje i pokušali zatrti tragove ove civilizacije.
Gledajući civilizaciju Maya vidimo kako je ona ciklične prirode, puna uspona i padova, zapravo je kontinuirana i promjenjiva, vođena religijom koja je uvijek ostajala temelj njihove kulture.
Promatrajući vremensku liniju vidimo kako su se prvi lovci – sakupljači pojavili na tom području razvoja Mayanske civilizacije još prije 11.000 godina. Ono što ostaje vremenski nerazjašnjeno jest njihov kalendar koji je datiran s 3113 godinom prije nove ere, koja obilježava stvaranje svijeta, prema njihovom kalendaru dugog brojanja (Loung Count). S druge strane kaže se da su Maye svoju civilizaciju započele 2600 godine prije nove ere. Neki kažu 2500 prije nove ere. No, ipak, čemu stvarati kalendar kojih 500 godina unazad da bi se pronašao početak stvaranja svijeta? Ove obje dvije navedene godine imaju važnost i to s dva različita aspekta koja ćemo vidjeti tijekom predavanja.
Okrenemo li se na brzinu tekstovima, radovima te dugogodišnjim proučavanjima kojima se bavi Zecharia Sitchin te koji napominje postojanje planete Nibiru s ciklusom od 3600 godina, odnos između 2600 prije nove ere i 2012 godine nove ere predstavljaju jedan ciklus Nibiru prolaska. Ali to nisu jedina poklapanja...
Kako smo već rekli Maye su odredile datum stvaranja svijeta. Shodno tome su imali i svoju priču o stvaranju svijeta, koja je poznata pod nazivom Popl Vuh ("Knjiga savjeta"). U jednom isječku, priča govori o stvaratelju koji se zove Srce Neba, a koji je pokušao stvoriti ljude, nakon što je stvorio cjelokupnu prirodu i životinjski svijet koji nije bio sposoban govoriti te ga je odredio za služenje ljudima. Prvi pokušaj nije bio uspješan:
Evo ovdje je novo stvorenje,
Napravljeno od blata i zemlje.
Ne izgleda vrlo dobro.
Stalno se savija i razmekšava.
Izgleda iskrivljeno i savijeno.
Govori samo besmislice.
Ne može se razmnožavati.
Tako je Srce Neba dozvolilo da se potpuno rastope.
Nakon prvog neuspjeha, vidimo kako Srce Neba planira dalje, te pokuša stvoriti čovjeka od drva:
I kada su riječi izgovorene, učinjeno je.
Ljudi lutke su napravljeni
Sa licima izrezbarenima u drvu.
Ali oni nemaju krvi, nemaju znoja.
Nemaju ništa u svojim umovima.
Nemaju poštovanje prema Srcu Neba.
Samo hodaju naokolo
A ništa ne postižu.
Shvativši kako ni to nije ono što je želio, Srce Neba odluči uništiti svoju drugu kreaciju, drvene ljude. U tom procesu, pokrenuo je velike kiše i vjetrove, poplave, tako da su sve životinje bile u opasnosti i bježale. Šumske životinje su došle u domove drvenih ljudi s prijetnjom na ustima jer su zbog poplave bile istjerane iz svojih domova. Protiv ovih drvenih ljudi su ustale i udomaćene životinje psi i purice, čak je i kamen i keramika bila protiv njih:
Drveni ljudi su se razbježali po šumi,
njihova lica su bila uništena,
i oni su se pretvorili u majmune.
A ovo je i razlog zašto majmuni liče na ljude,
Oni su ono što je ostalo od onoga što je bilo prije,
Eksperiment u dizajniranju čovjeka.
Nakon ovoga pokušaja na svjetlost dana stvaralac donosi blizance na svijet. Blizanci Hunaphu i 7 Hunaphu su se jednog dana igrali loptom nad Xibalbom (podzemlje, “Mjesto Straha”) a njihova buka je toliko naljutila bogove podzemlja da su ih uhvatili, vršili na njima mnoga testiranja te ih osudili na smrt. Tako su bili žrtvovani na taj način da su Hunaphu odrezali glavu i objesili je na drvo. Uskoro je tu došla kći jednog od bogova podzemlja, te u razgovoru s glavom, dotaknuvši je, ostala trudna. Ona je rodila blizance, heroje po imenu Hunaphu i Xbalanqu, lovce, strijelce, igrače loptom i prevarante. Oni su također završili na suđenje bogovima podzemlja, gdje su i nad njima vršeni testovi, te su bili osuđeni na smrt, ali su zahvaljujući svojoj spretnosti i snalažljivosti uspjeli pobjeći i time izbjeći smrt. Nakon toga su digli pobunu protiv Xibalbom, prevladali ih te uskrsli svog polubrata Hunaphu.
Stoga je velika važnost igre loptom u Mayanskom društvu, jer zapravo ukazuje na cikluse u prirodi, od sadnje, preko rasta i sazrijevanja. Igranje loptom za Maye je bila personifikacija žrtve prinijete u slavu boga Hunaphua – boga kukuruza. Igralište koje je služilo za ovu obrednu igru je predstavljalo Mliječni put, dok se kameni krug, koji je zapravo bio koš, nalazio na sredini igrališta te je predstavljao Galaktički Centar. Lopta je predstavljala Sunce, a ubacivanje lopte u koš, simbolično je predstavljalo poravnanje s Galaktičkim Centrom. Ujedno je ovim ubacivanjem ili poravnavanjem, označavan kraj jedne ere. Ono što je bilo interesantno loptu su smjeli dodirivati samo kukovima i koljenima. Pored ovog simboličnog prikaza poravnanja s Galaktičkim centrom, nađeni su prikazi i dokazi o žrtvovanjima.
Dugo se vjerovalo da je tim koji je izgubio u ovoj igri, mješavine košarke i nogometa, morao kao žrtvu predati svog kapetana momčadi. No, naknadnim proučavanjima je otkriveno kako je zapravo pobjednički tim davao svog kapetana za žrtvovanje, potvrđujući pri tome kako je za žrtvu izabran najbolji od najboljih.
Tako vidimo kako su Maye promatrale život kroz cikluse. No, ova 2012 godina, te kraj njihovog kalendara zapravo predstavlja kraj jednog ciklusa koji se zatim ponavlja te možda i iz tog razloga nisu vidjeli potrebu da produžuju pisanje kalendara koji se u svojoj prirodi počinje odvijati ispočetka. Ali, interesantan je činjenica da su Maye prvo odredile konačan kraj kalendara, dakle 21.12.2012., ili po Dugom Brojanju: 13.0.0.0.0, te su od tog datuma izračunali unazad datum koji je predstavljao početka svijeta, ovoga tu na Zemlji. No, nisu Maye jedine koje ovu godinu poistovjećuju s određenim završetkom.
Podsjetimo se ovdje činjenice kako su se Egipćani hvalili svojim starim zapisima koje su vodili njihovi astronomi Solomonu, tvrdeći kako imaju položaje planeta i zvijezda zapisane unatrag 50,000 godina, što odgovara vremenu od dvije potpune precesije (25,920 godina). Potvrdu za ovakvu hvalisavu tvrdnju nalazimo u horoskopu iz Dendere – Zodijak koji je ukazivao na konstelaciju Djevice koja je prikazana kao trostruka – tri djevice na prikazu ukazuju na tri precesije zabilježene kroz konstelaciju Djevice, što prema izračunu govori o 75,000 godina. Potvrdu da se radi zaista o korektnoj zabilježbi neba te vremena nalazimo i u njihovoj logici zapisivanja stanja na nebu, jer kako je došlo do pomaka zvijezde sjevernjače tijekom tisuća godina tako su i oni mijenjali svoje zapise u odnosu na novonastalu situaciju na nebu. Kao primjer je možda najbolji i onaj o zapisima o bogu Apisu, kojeg su poštovali te prebacivanje pažnje na boga Ammona i to u momentu kada je proljetni ekvinocij iz Apisa (Bika) prešao u Ammona (Ovna).
Naravno da ova godina se približno poklapa završetku Kali Yuge. Sveti spisi Hindusa, njihov najsvetiji i najstariji almanah, ukazuje na podjelu vremena na 4 Yuge, koje opisuju cikluse stvaranja koji se protežu milionima godina, uključujući u svoje opise civilizacije koje su nastale i nestale u tom procesu. Važno je samo ukratko proći njihov sustav mjerenja vremena jer se uviđa poklapanje s Mayanskim kalendarom utoliko što je jasno vidljivo ubrzanje vremena, tj. skraćivanje svakog narednog ciklusa razvoja.
Četiri su perioda osnova Velikog doba (MAHA YUGA), koji ukupno traje 4.320.000 godina. Veliko doba se sastoji od:
Krita Yuga (1.728.000 godina)
Treta Yuga (1.296.000 godina)
Dwapara Yuga (864.000 godina)
Kali Yuga (432.000 godina)
Već u samom popisu trajanja godina vidimo kako se ciklus skraćuje, ali ono što je važno jest kako dijeljenjem svakog perioda precesijskim trajanjem dobivamo neke cikluse:
Krita Yuga (1.728.000 godina : 25.920 = 80 precesijskih ciklusa)
Treta Yuga (1.296.000 godina : 25.920 = 60 precesijskih ciklusa)
Dwapara Yuga (864.000 godina : 25.920 = 40 precesijskih ciklusa)
Kali Yuga (432.000 godina : 25.920 = 20 precesijskih ciklusa)
Samo Veliko doba (Maha Yuga) od 4.320.000 : 25.920 = 200 precesijskih ciklusa.
Pored ovoga, isto kao i Maye imali su mjerenja za veća vremenska razdoblja, koja ćemo ovdje samo nabrojati da imate u vidu poveznice i uopće da se razmisli kome i zašto je bilo potrebno mjeriti vrijeme na toliko godina.
71 puta Maya Yuga = 1 manja Manvantara
28 puta Manvatara = 1 Dan Brahma (4.320.000.000 godina)
1 noć Brahma (4.320.000.000 godina)
360 Brahma dana i noći = 1 Brahma Godina
100 Brahma godina = Doba Brahme ili Velika Kalpa
Stoga, možemo zaključiti da su sve velike civilizacije imale mjerenja vremena, koja se poklapaju, u ubrzanju i skraćivanju svakog narednog ciklusa, te u činjenici da su imali zapise o vremenu unazad i unaprijed. S razlogom se upitamo zašto.
http://www.astrologyforsoul.com/Maya_1.htm
Jako dobar dokumentarac o kraju vremena:
bogovi koji jesmo
Mi smo uskomešane čestice koje vibriraju…
Materija je više od 99.9999% praznina! Nema ničega osim uskomešane čestice koja vibrira kao luda i koja čini da vjerujemo da je materija čvrsta. Kako to? Kako nemožemo vidjeti kroz materiju ako je ona 99.9999% prazna? Zašto vidimo i doživljavamo čvrstoću? Kako to da nismo učili u školi, u svih tih 12 razreda, da je materija gotovo sasvim prazna? Zašto nam nije rečeno da je materija iluzija? U čemu je tajna? Zašto nas zaglupljuju…???
Mi nismo slijepi za boje – mi smo slijepi za dimenzije i denzitete…
Jedna od tajni je u ovome – naše telo je leća – filter. Ono vidi i doživljava fizičku realnost, koja u sebi i po sebi u stvari, ne postoji – ona je iluzija. Tamo vani nema objektivne realnosti! Mi je kreiramo u svojim glavama. To je kao kada bismo mogli raspoznati samo crvenu boju i onda rekli: Vidim crvenu građevinu – sve je crveno! Vjerovatno vidimo samo milionti dio realnosti koja nas okružuje. Sve druge realnosti su profiltrirane kroz naš sistem svijesti. Mi smo okruženi svim tim realitetima, ali ljudsko biće nema iskustva o njima i ne primjećuje ih. Mi čak ni ne pretpostavljamo da one postoje! Kakvo iznenađenje…
Sve stvari su polja sila energije…
Sledeća točka: ne postoji objektivna realnost odvojena od promatrača. Realnost koju doživljavamo selektiramo iz Apsolutne Realnosti koja nas okružuje. Mi samo doživljavamo svoju percepciju Stvarnosti! To znači da u stvari – fizička realnost kao objektivna realnost ne postoji. Naša percepcija je realnost koju mislimo da doživljavamo i formirana je od Beskonačne Realnosti u koju gledamo. Svi mi pojedinačno kreiramo svoju vlastitu realnost percepcijom! Teško je povjerovati – znam! Sve stvari u kreaciji su aspekti jednih drugih i svjesna energija može doživjeti druge energije. Te druge energije nisu obavezno one koje su svjesne kao ljudska bića. Neke su manje svjesne, neke su svjesnije. Postoje različiti stupnjevi svijesti…
Univerzum je odnos energija…
Ove energije su u stvari polja energetskih sila (svijesti) i jedna energija reagira na drugu. Ova reakcija je ono što nazivamo njenom percepcijom ili doživljajem! Na primer, ljudska energija može doživjeti energiju drveta i energija drveta je takođre u stanju doživjeti ljudsku energiju. Možemo upotrebiti svaku kombinaciju energija i sve dok su u okviru određenih opsega, one mogu imati iskustvo jedna o drugoj. Univerzum je odnos Energija … Svijesti. To je odnos razmjene energija ili svijesti! Sve to je vrlo jednostavno. Razlog zašto možemo opaziti druge ljude je taj što smo u stanju osjetiti njihovu energiju. Karizmatični ljudi izazivaju ugodne osejćaje, a neki drugi čine da se osjećamo izbačenim iz ravnoteže. Neki izazovu jezu…
Nema ničega izvan nas …
Mi svi kreiramo svoju individualnu realnost od Beskonačne Holografske Apsolutne Realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo. Mi živimo u njoj i jesmo ona! Također bi mogli nazvati tu realnost i Božijom Realnošću! U stvarnosti postoji samo Bog … samo Duh! Postoji samo Um ili Svijest! Postoji samo kvantna juha! Mi smo Jedno sa tom Apsolutnom realnošću, ali doživljavamo samo dio njene Kontinuirane cjelovitosti. Ta apsolutna realnost je kao paleta sa koje selektiramo svoju realnost kao što slikar bira boje sa svoje palete. Ono što vidimo i doživljavamo kao fizičku realnost je izbor posebnih vibracija suštine Univerzuma. Apsolutna realnost u kojoj živimo se također naziva Univerzalni um…
Kreacija je uvek nova…
Univerzalni um je/sadrži svijest kao i podsvjesno, ili takozvani Ne-Bitak. Drugim riječima, taj Um ili Bog nije statička energija – to je dinamična energija koja se stalno mijenja. Kreacija je uvek nova! Ne postoji ništa izvan univerzalnog uma, jer sve stvari i bića žive unutar kontinuirane cjelovitosti. Mi jesmo kontinuirana cjelovitost univerzalnog uma. To je naš um, ali mi isključujemo sve realnosti osim fizičke! Priče iz prošlosti su Apsolutnu Realnost ili kvantnu juhu nazivale - Ništa. To zaista jest gnijezdo Ništavila iz koga se rađaju sve stvari da bi se manifestirale. Sve stvari su kreirane iz Apsolutne Realnosti upravljenom energijom koju nazivamo misli ili um. Što smo više u stanju fokusirati svoje misli, to smo sposobniji za kreiranje. Škola na Zemlji služi da bi se ovo naučilo. Mi smo kreatori početnici!
Napomena o Lekcijama…
Lekcije su mala metafizička sjedinjenja koja su kreirana usmjerenim energijama misli i koje se manifestiraju na vašem ekranu. One čine misli izražene u obliku riječi i njih čitaju mnogi ljubitelji lekcija. Ove lekcije su monolozi jer čitav Univerzum jest monolog! Ne postoji ništa osim Svemogućeg i ta sila se ne obraća nikome drugom nego sebi. Uvijek je bilo i uvek će biti… The Cosmic Cookie List...
Propuštamo više nego što vidimo ili doživljavamo…
Samo zbog toga što doživljavamo život u materijalnom obliku preko tijela ili filtera, zamišljamo budalasto da je materija sve što postoji. Naše materijalno tijelo i naš svjesni um su sinhronizirani sa percepcijom koju kreiramo iz svoje okoline. Mi ne primjećujemo sve te druge energije ili realitete jer nismo sinhronizirani sa njima (sada ih nemožemo percipirati). Oni potiču iz drugih dimenzija i realiteta. Budući da doživljavamo samo djelić onoga što se događa – mi smo obmanuti svojim ljudskim sistemom svijesti. U tom smislu naš sistem svijesti predstavlja izvjestan neuspjeh, sa druge strane, to je brilijantno djelo kreacije, svjesno samo-određenih aspekata kreacije. Prava majstorija, za sve to postoji svrha! Veliki Su-Kreatori su vrlo, vrlo vješti…
Mi svi kreiramo svoju vlastitu jedinstvenu percepciju iz realnosti u kojoj plivamo…
Slična stvar se dešava kada gledamo TV. Tamo nema slike – mi je kreiramo tako što je promatramo. Isto se događa kada gledamo film. Nema pokretnih slika na ekranu – mi kreiramo slike koje se pokreću tako što gledamo sekvence nepokretnih slika. Slično je i sa uobičajenom realnošću materijalnog svijeta – mi ga kreiramo dok živimo u njemu. Naša osjetila, naš mozak i svjesni um su odgovorni za to. Vani je Apsolutna Realnost koja sadrži sve realitete. Sve stvari postoje unutar Apsolutne Realnosti ili unutar Univerzalnog Uma. Jedine stvari koje ne postoje unutar Apsolutne Realnosti su stvari koje kreiramo ponovo, iz minute u minutu. Čak i to je diskutabilno, jer čitav život je simultani doživljaj. Iz perspektive fizičke realnosti – mi smo uvijek u glavnom toku kreacije…
Ljudska bića – minijaturni Univerzumi ….
Možemo nazvati Apsolutnu Realnost beskonačnom Holografskom Kvantnom Juhom i ona sadrži sve realitete ili iluzije (oni su jedno te isto). Iz te kvantne juhe mi kreiramo fizički univerzum koji je naš svijet. Sigurno, uključujući i vaš monitor! Sva bića i sve stvari kreirane iz Beskonačne holografske kvantne energije su prolazni aspekti Cjeline. U međuvremenu mi smo kompletan minijaturni univerzum, duplikat Originala u punom pogonu. Zapravo, mi jesmo Original – ali nismo svjesni toga! Imamo iste kvalitete kao i sila koju ponekad nazivamo Svemogući! Tako, mi smo Apsolutna Realnost i možemo opaziti sami sebe kao Holografski Duplikat koji egzistira unutar Apsolutne Realnosti. Mi kreiramo svoju percepciju realiteta, iluzija, osobnih istina i univerzume putem snage i kvaliteta misli koje usvajamo. Mi zbog toga jesmo – živuća istina! Mi kreiramo svoj Svijet i svoju Istinu dok ih doživljavamo. Svi su oni jedinstvene kreacije...
Ne učimo mnogo u učionicama...
Mi kao ljudska bića (duše u materiji) smo ograničili sami sebe na samo nekoliko oktava realnosti dok je spektrum beskonačan. Sada slijedi vrlo važna točka: čitava shema deluzije/iluzije je održavana i pokretana od strane vladara našeg svijeta! Ne postoji škola ili institucija na svijetu koja će nam nešto reći o iluzornosti postojanja, a mi ipak provodimo 12 do 15 godina u tim velikim učionicama. Koji vic! Zašto je to tako?
Ljudska bića su roboti ispranog mozga...
Vladari svijeta žele da ljudska vrsta postoji u ograničenom stanju sa ispranim mozgom. To im olakšava da nama vladaju i dominiraju. To čini da vjerujemo i reagiramo na sve vrste fikcija i/ili besmislica. Ta zbrka ili fikcije uključuje sve postojeće filozofije, religije i političke koncepte kao i svakodnevni način života. Kao i naš financijski sistem, medicinski sistem i zločinačko obmanjivanje medija. Sve nas to okupira vjerom u svjetovno i besmisleno. Oni nas čak nateraju da odemo u rat i ubijamo svoju braću i sestre. Kakva igra! Ispran nam je mozak od dana kada smo rođeni. Vladari svijeta žele da vjerujemo samo u realnost svjesnog uma! Taj um nam kaže da su stvare onakve kakve ih vidimo. Nisu! Realnost koju doživljavamo je rezultat mentalne navike, zaglavljeni smo u mentalnom kolosjeku i prinuđeni da se rađamo iznova i iznova samo zbog toga. Mi spavamo! Probuditi se u „ono što jest“ – je individualni podvig. Postoje mnoge i mnogo bolje realnosti od ove koju većina ljudi sada doživljava ...
Vraća se domu svoga oca…
Čitav fizički univerzum, uključujući i svijet u kome živimo, je iluzija. Međutim, on je realan za one koji žive u toj iluziji i vjeruju u nju. Kada naše tijelo umre, energija naše duše kreće ka energetskim realitetima viših dimenzija/denziteta. Ona automatski odlazi na odgovarajući nivo univerzalnog uma. Ili kao što se pretpostavlja da je Isus rekao: ona se vraća domu svoga oca. Tamo susrećemo druge duše na sličnom nivou uma ili vibracija. Svi se vraćamo na odgovarajući nivo energetskih vibracija i kritički ispitujemo svoje putovanje na Zemlju. U međuvremenu razmislite o ovome: nadam se da ste iskusili sve svoje lekcije. Jednom kada ih sve probate i usvojite – idete direktno na nebo. Šalim se, naravno… haha!
Možemo vidjeti da se to događa svuda oko nas...
Vladari svijeta se protežu sve do viših realiteta univerzuma i čovječanstvo je tokom mnogo tisuća godina kontrolirano od strane negativnih vanzemaljskih snaga. Kao što znamo, to stvara pakao od života na Zemlji koji ćemo prevazići u budućim vremenima. Svijetom vlada Strah umesto Ljubavi! Energije Straha i Patnje su hrana za te vanzemaljce. Svijet zbog toga pati. To je razlog što ima toliko ratova! U bliskoj budućnosti naš trodimenzionalni način života će biti odbačen u našem svijetu. Možemo vidjeti kako se to događa oko nas. U međuvremenu neki od nas su željeli iskusiti fenomenalan završetak ovog perioda i to je razlog što nas je toliko ovdje. Majka Zemlja je uslijed toga pomalo prenastanjena, ali neće biti zadugo. Vrijeme ističe...
petak, 22.05.2009.
auti
ima raznih auta.podijeljeni su na dva djela oni ljepi,nabrijani,brzi a druga polovica su spori,krntije i stari.svaki muškarac voli aute a među njima sam i ja ali svi samo gledaju u te časopise dive se tim autima kao da su bogovi evo jednodg primjera moj prijatelj iz razreda svaki dan nosi časopise sa najnovijim i najbrižim automobilima.ali na kraju krajeva i meni su neki automobili ljepši a neki ne najljepši mi je pagani zonda a najružniji pa neznam ja puno o autima pa i nemam baš nekog koji mi se ne sviđa.pa nesviđa mi se aha po izgledu možda če vam ovo zvučati čudno ali naj ružniji mi je bugati možda je užasno brz ali njegov vanjiski izgled mi se ne sviđa ako mi želite reči koji je vama najljepši ili najružniji ostavite mi komentar ali za sada bok
prošlost
da sam se rodio šrije 2000.g.ništa mi nebi nedostajalo ali da nekim čudom se teleportiram tamo nebi mogao bez mobitela,kompjutera,televizije to je zato što aki se rodiš u okruženju tehnologije nemreš ni živjeti bez tehnologije možda neki govore da im to nebi bio problem ali oni znaju da nebi izdržali to je isto kao čovijek bez hrane ali sad je tekma pa moram ic.bok
tišina
izašao sam van snijeg je pokrio sve bilo je neobično tiho.krenuo sam prema igralištu nadajuči se da ču nači nekoga ali putem auti nisu prolazili bila je tišina kao da je cjelo selo mrtvo.krenuo sam dalje na igralištu nije bilo nikoga bila je takva tišina da sam mogao čuta kako pahuljica snijega udaraju o tlo kada sam došao na igralište nije bilo nokoga čak nije bilo tragova u snijegu i to mi je bilo jako čudno čuo se samo pokoj pas.okrenuo sam se i krenuo natrag bila je još uvjek tišina kada sam došao do svoje kuće ušao sam i otišao se odmoriti
bog i sotona
ja stvarno nerazumjem sotoniste zato sto mozda njima sotona obećava dobar život na zemlji ali kad umru vjećno će gorijeti u paklu a s druge strane nama kojima vjerujemo u boga i isusa krista nama nije zajamćen dobar život nqa zemlji nego na nebu ja vas netjeram ako ste sotonisti da se okrenete bogu ja vas samo upozoravam
duhovi
duhovi svi se boje duhova ali ćemu oni vas mogu samo opsjedati ali
vas nemože ubiti ili raniti ali dobro je pitanje je zasto duhovi ostanu na zemlji a zasto se ne povuku u svijet mrtvih.ja mislim da je to prokletstvo npr. kad bih ja sad tebe izdo ti se naljutis i u ljutnji kažeš kada umrem opsujedat ću te do tvoje smrti ali niko nerazmislja kakve to moze imati posljedice jel kad to jednom kažeš više nema povratka zato pazite što govorite
nadareni ljudi
ima puno nadarenih ljudi naprimjer meni govore da sam darovit golman moj prijatelj ima dar da te iživcira da poludiš. nako je nadareni pjesnik,neko je nadareni znanstvenik neko ima dar za ovo neko za ono postoje ljudi koji su jako nadareni ali to neiskorštavaju recimo neko je možda darovit pjesnik a voli slikati a zna da slika ružno. neko je nadaren nogometaš a uporno igra rukomet a loš je ko neznam šta evo čak ja imam primjer moj prijatelj yan yong (9) misli da je super nogometaš a loš je ko ja u hokeju pa zamislite koliko je loš ako ja nikad nisam igrao hokej a ja sam ga vidio da super igra tenis ali on uporno govori da super igra nogomet a najduže što je zadržo loptu među svojim nogama je 3 sec. ali nisu ljudi samo nadareni sportaši ljudi su nadarena za glumu za pjevanje, za pisanje, za slikanje,za neznam ni šta sve ne samo se treba potruditi nači taj dar ja mislim da sam ga našao a vi.toliko za sada mahmahmahbok!
evo ga
evo ljudi ovo je moj novi blog pa kako sam i obećao prićat ću o ćudima ali malo kasnije
