Hotel za pse Zagrebački duhek

Nakon kraćeg izbivanja, vraćam se ja s reportom – da se pučanstvo ne zabrine

Naime, nakon ustrajnog "upucavanja" mom imunitetu, mogu ponosno reći: we are going somewhere afther all, and I am fine! Jer ga potkupljujem i dalje vitaminima i omega – 3 kapsulama…
I dok me moji kolege na poslu i dalje zabrinuto promatraju sipajući konstatacije poput „tebi treba željeza“, ja se, sad već crveneći, konstriješim na takve tvrdnje…jer meni baš svako uvijek kad me vidi pokušava utrapit željezo. Jer sam im bljeda…Ma jel'?!Pa mi skoči tlak, pa porumenim u času… Pa sretnem i doktoricu opće prakse na placu, koja isto zausti zucnut nešto na temu željeza i količine istog u mojoj krvi, al se na vrijeme sijeti da mi je već litre krvi popila i dokazala samo ono kaj ja tvrdim od kad sam ko mala progovorila – I am IRON MADEN, bogamu, i željeza ima na izvoz kod mene… A i ostalih metala…Ko misli suprotno – izazivam ga na dvoboj!Amen.

E, sad da se lagano odmaknem od zdravstva – koje mi je pomoglo kad je trebalo, blessed be, ali za koje u pravilu tvrdim da ga treba posjećivat samo kad ti crijeva vise iz nosa jer, u protivnom, će ti crijeva zaista i visit iz nosa, kad završe s tobom (čast izuzecima, a oni znaju koji su...)- i prebacim se i na druge teme…Npr., kako maznuti službeni auto, utrpat u njega Lisu i zapalit do Samobora… Ili, gdje tražit pse kada sve u kući utihne i znaš da spremaju neki kvar…Krevet je dobro mjesto za provjerit, definitivno. Naravno – vaš. I to po mogućnosti ako psu inače ne date da spava tamo.
I tak, osim kaj se i dalje bavim ganjanjem Lise po livadici, jer neće beštija trčat ako i ja to ne činim, ganjam ja i druge pese!I mačke!A, ruku na srce, i neke pripadnike ljudskog roda. Poneki od njih mi pritom uzvraćaju istom mjerom tako da sam, nakon valjda desetak godina, ponovno susrela staru frendicu s faksa, kaj mi je jako drago jer sam mislila da neku od meni te jako drage škvadre više ni neću vidjet; dok od ponekih to nipošto ni ne želim – ako se radi primjerice o komunalcima – „psećem redarstvu“ ili individuama koje su svjedočile Ozaninoj i mojoj krađi pelcera pa su odlučili da neće balavicama dopustit da samo tako klisnu s grančicama njihove uzvišene cvetke… Naravno, gušt je kad pritom zaborave da nas smatraju „balavicama“ s razlogom – naime, stari su. Ako sam im ja, lady od 33 godine, balavica...Pa potjera neminovno zašteka a mi slavodobitno zabadamo dotične grančice u zemlju, poput kopalja trijumfa, a ako neko od njih nabaci koji listić i končić korjena na proljeće… Pa ti sad reci da nisam back i u formi!
Tja, TO ti je recept za zdrav život!

Lisa i Miška

Miška mi zaposjeda stolac

Grofica u šetnji Samoborom

Ak je tišina, znaš da nekaj mute Lisa i Mira - di nego na mom krevetu

Mira na livadici

Vilinski vrtić u mojoj sobi - malo kreativnog spoja moje dvije ljubavi, bilja i statuica

Pišem ovu istinitu dirljivu priču u nadi da će doprijeti do vaših srdaca, te da ćemo jednom predivnom malom biću naći dom i ljubav kakvu zaslužuje.

Naime, kada je moja prijateljica Ozana krenula prošli tjedan sa sestrom u Sesvete, nije mogla znati da se kući toga dana neće vratiti praznih ruku. Prolazeći tržnicom, njih su dvije naišle na istovremeno dirljiv i staršan prizor – malena maca nasred ceste borila se za život, opasno ugrožen iscrpljenošću, glađu, hladnoćom i bolešću.U tom momentu više nije imala snage ni dignuti glavicu, ležeći bespomoćno usred vereve na asfaltu. Ljudi su prolazili pored nje, većinom ne obazirući se. Ozana i Petra, dirnute i ožalošćene tim prizorom, odlučile su pokušati pomoći malenom biću te je, zamotavši je u majicu, ponjele sa sobom. Maca je uskoro odvedena veterinaru, gdje joj, zbog jako lošeg stanja u kojem je nađena, prognoze nisu bile nimalo dobre. Nakon što je preživjela noć, šanse su se počele povećavati te su ipak veterinarska pomoć, ljubav i njega macu uspijeli spasiti od sigurne smrti – malena je naime bila toliko dehidrirana i dalje mučena proljevom, jakom upalom očiju i vrlo, vrlo neishranjena da je to zaista pravo čudo!
Sada, nakon skoro 10 dana svakodnevnih posjeta veterinaru, liječenja, hranjenja posebnom hranom i, nadasve, nesebične ljubavi cura koje su je prihvatile, maca zaista dobro!
Upala okica je sasvim prošla, kao i proljev, očišćena je od buha i parazita, a malena je počela sama papati, igrati se, čistiti i presti.
Ova ljepotica prava je maza, sa zanimanjem promatra svijet oko sebe, novim očima i neizmjernom zahvalnošću prema svakome ko joj pokloni i trunku pažnje. Podučena sirovim iskustvom i spašena s ruba, malena je postala nešto što se zaista ne sreće svaki dan. Budući i sama veterinarske struke, i velika ljubiteljica životinja, često sam imala prilike biti u situacijama da vidim prave životinjske survivere, ali toliko ljubavi i razumijevanja koliko susrećem u pogledu ovog malenog bića još nisam susrela…
Malena je vrlo, vrlo umiljata i željna topline, a za jednu tako mladu macu, i nevjerojatno disciplinirana i pristojna. Bez ikakvih problema sama ostaje doma, a kad se vratimo, i dočekuje nas sretno poput peseka…Sa ostalim se životinjama savršeno slaže – i sa Ozaninim psom Reom, no nažalost ne i sa mačkom Santosom - koji je ujedino i glavni razlog zašto maca traži dom; naime, kako je to star i vrlo teritorijalno nastrojen mačak, malenu jako teško tolerira. Zato molimo svaku dobru dušu koja bi željela jednu vrlo zahvalnu, sada potpuno zdravu i maznu kuglicu dlake, uheka i šapica, savršenu za stan, da nam se javi ili nas barem preporuči nekome tko bi želio ovu ljepoticu!

Za sve informacije, slobodno nam se obratite na broj: 091/511 62 88 – Ozana, ili pišite na moj mail: ivana@ripup.hr

I, šećer na kraju - slijedi par slikica ove malene ljeptice, i velike maze

Puno pusa svim čitateljima bloga

I opet ja nikak da se javim pučanstvu željnom mojih mudrih riječi, hehe…Strašno, al to vam je tak kad u zadnjih par tjedana više vremena provodim, čini mi se, sa ginekologom nego s najboljom frendicom…a o rodbini da ne pričamo…Uskoro će me proglasit maskotom tamo…A ako se pitate zbog čega je tome tako– a pitat ćete se, naravno, jer vam znatiželja neće dat mira – e, pa radi se o poremećaju flore.Voila.Podivljala – čas u korist gljivica(Candida) čas u korist bakterija, pa se tako ja stalno povlačim po ordinaciji čovjeku… U biti, niš strašno, ali dovoljno da moja prisutnost tamo bude konstantna iz tjedna u tjedan ...

A sve se to desilo iz tri moguća razloga:
a) moj legendarni imunitet je podbacio, kapitulirao i poslao me u rodno mjesto Tek sada kada se općenito osjećam bolje, doprlo mu iz nekog od nadležnih ganglija da bi mogao pokrenut fajt, kreće u ofanzivu i uskoro nebu više beda; istina, kljukam ga vitaminima, omega – 3 kapsulama, i svakakvim drugim pizdarijama, pa ipak počinje opet razgovarat sa mnom…
b) moj legendarni imunitet nije podbaco već se, u kompi s mojom podsviješću, igra psihologa i čvrsto je nakanio lišiti me straha – ma, fobije! – od ginekologa for good, koja me, iz ne znam kojih razloga, prati oduvijek , i zapravo kroz to primjenjuje metodu direktnog suočavanja sa strahovima...
E, sad, budući da mi je ginić fakat ok, uspio me pripitomit, bar donekle…Ne treba me više lasom hvatat po ordinaciji Dakle, nemam više dlaka za cjepanje i trebala bi se prestat trest tam ko šiba na vodi, neh?
c) moj legendarni imunitet nije podbaco, već mi nastoji na taj način prenjeti neku drugu subliminarnu poruku.
Zaokružene točne odgovore molim vas šaljite na e-mail: ivana@ripup.hr.
Za nagradu možete osvojit Canesten kremu!Ajmo, komadi - ak ste konačno sišle s Foruma, a pitate se kako se dočepat tih divota bez posjeta ordinacijama - test your luck here!
....hehehe....

E sad, budući da u svakoj situaciji u mom životu mora određenu ulogu odigrati i pas – ni Lisa nije zakazala ovdje!Ona je, naime, vjetojatno jedino biće u kvartu koje je trenutno češće kod ginekologa od mene same.Znate onu livadicu za pse o kojoj je bilo toliko govora na ovom blogu?E, pa da nadovežem i to da je ta ista livadica na svega par metara od doma zdravlja u kome se većina radnje ovog posta zbiva; štoviše, prostorije i prozori ordinacije, koja je u prizemlju, gledaju drito na livadicu. Dakle, kada sam započela ovu odiseju prije koja tri – četiri tjedna, Lisa je skužila gdje ja idem i – drž!ne daj! – uspjela je klisnut i trk za mnom!
E, sad, da ne bi stalo samo na tom jednom putu, zaletila se ona još počesto – tako sam je predzadnji put, izlazeći iz sobe, zatekla na sred prozora kak mi veselo maše repićem!Naravno, jer pametno moje nije isključivo ograničeno na glavni ulaz – tako se popela prednjim šapama na prozor (kako rekoh, ordinacija je u prizemlju, a ona je oveći pas) i virkala unutra, haha!
Naravno, da ne bi stali na tome, Lisa smatra da treba uredovat i kad ja NISAM u ambulanti, već kad sam s njom na livadici…Tako stojimo mi tam na travi, pričamo, kad vidim ja da moja zvijer udara pravac Dom zdravlja. Ja dreknem, ona ništa – još ubrza! Ja potrčim, njen rep se već gubi iza vrata…I di je nađem?

Pozdrav svima!

Kako se neko vrijeme nisam oglašavala tuda, a malo sam na knap s vremenom trenutno - reko, da stavim barem ovih par toplih filmića s Lisom i pesekima na pet sittingu
Na prvom filmiću možete pogledati Lisu i Mišku, dva-i-pol mjesečnu bebu westija u akciji



Lisa, ridgebackica Mira i Beba, mješankica ridgebacka, u igri na livadici



Naravno, to nipošto nije sve!Sada mi se već nakupilo dosta slikica i divnih priča, pa svakako uskoro slijedi opširniji post o pesekima, pet sittingu, i svim dogodovštinama naših dragih zvijeri!