volim sve što vole mladi xD
slušam mamu & tatu, Billie
Holiday, MC 5, Majke, Zadruga,
Led Zeppelin, Bessie Smith,
Messerschmitt, Spoons,
Pokvarena Mašta, Kaotične
Duše, System of Down, Suicidal
Tendencies, Mano Negra & Manu
Chao, Satan Panonski, Richard
Wagner & dva velika B (Bach &
Bethoven), Dred Zepelin, Janis
Joplin, Rimi Natsukawa, KODO,
Za-Ondekoza, Hinoki-ya, Yoko
Nagayama, Red Hot Chili Peppers,
Vještice, Letu Štuke, Arsen Dedić,
Josipa Lisac, Gibonni, Nepopravljivi,
Šo Mazgoon, Lidija Bajuk, Cinkuši,
Dunja Knebl, Arabeske...
čitam (trenutno)
John J. Donohue, Complete Kendo, Boston, Tokyo, 1999;
W. Bernard Carlson, Nikola Tesla, Zagreb, 2014;
Andrija Štampar, Dnevnik s putovanja 1931. - 1938.,
Zagreb, 2008;
Lohan Kung
(Vještina prosvijetljenih)
ili
18 formi pesnice Lohana
gore, Kumiko Yamaguchi - Yankumi, zaštitnica ovog bloga i svih blogova
hagakure & nihonkichigai Svemira
blogerski & životni miljokazi
Para mi solo recorrer los caminos que tienen corazon,
cualquier camino que tenga corazon.Por ahi yo recorro,
y la unica prueba que vale es atravesar todo so largo.
Y por ahi yo recorro mirando,mirando,sin aliento.
Za mene postoji
samo putovanje putevima
koji imaju srca.
Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je
da se taj Put prijeđe sav, i do kraja.I tuda
putujem,gledajući,gledajući
bez daha.
Don Juan,"Učenje Don Juana" Carlosa Castanede
"Što to sve znači ? Što je
ljudska priroda ? Postoji li
svrha života ? Tko sam ja ?
Ovakva pitanja sebi postavlja
većina ljudi u određenoj
životnoj dobi ,da bi se obično
na njih odmahnulo rukom kao
na nevažne naspram zadaći
samog življenja.Ali uvijek
postoje neki pojedinci kojima
život izgleda nemoguć bez
jasnog razumijevanja njegova
značenja;za kojeg je značenje
gorivo bez kojeg život gasne."
James Webb u prvom dijelu knjige "Životi i djela Georgija
Ivanoviča Gurdjieva,Petra
Damjanoviča Uspenskog i ostalih",
koji se nalazi u Qvorumu,časopisu
za književnost,br. 2,str.33,
Zagreb 1991.
Još od davnih vremena oni
koji imaju osjećaj za profinjenost...
nalaze užitak u poznavanju
istine o stvarima i nihovom doživljavanju...
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,
ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka
do kraja ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti
poput strijele,ne rasipajte dakle energiju na nevažne
sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni ! Pošto ovaj stari
redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas
možda predsjedati veličanstvenim hramovima s
prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i
srebrom i imati mnogo sljedbenika.Drugi će se
možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim
molitvama,trajnoj meditaciji,i strogom poštivanju
pravila.Ma koji smjer izabrali,ako duh nije
usmjeren prema
čudesnom,transcendentalnom
Putu Buda i Patrijarha,uzročnost
je zanijekana i sve naučavanje propada.
Takvi su ljudi đavoli i
nikad ne mogu biti mojim
pravim nasljednicima.Onaj
koji se usredotočuje na
vlastite poslove i
pročišćava vlastitu narav,
pa makar boravio u nekoj
zabačenoj pokrajini u
kolibi i hranio se divljim
biljem kuhanim u starom,olupanom
kotliću,svakodnevno se
susreće s mojom tradicijom i
sa zahvalnošću prima
moje naučavanje.
Tko se prema tome može olako odnositi ?
Budite marljivi !
Budite marljivi !
Radnice Kamenskog već nekoliko dana štrajkuju u centru Zagreba, zbog neisplaćenih plaća i jako lošeg stanja u firmi. Uputile su pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti, gdje između ostalog navode "Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava"
Nakon neisplaćenih pet plaća, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle pažnju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utočište za nagradu dobilo zabačeni dio Trga Franje Tuđmana da se bori za svoja prava. Kraj svoje firme već četvrtu noć dijelimo pod zvijezdama, spavajući na stiroporima i u vrećama daleko od svojih muževa, djece, obitelji, boreći se za svoja najosnovnija prava.
Jedina podrška su nam kolegice, šetači u parku, tehničari kupca za kojeg radimo i dva policajca.
Uprava kuće očekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajući nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne žele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao. Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada ćemo dobiti isplatu naših odrađenih plaća. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaćaju isporuke. Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bježimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan.
Šesti mjesec bez poštenog doručka, ručka, večere.
Još malo pa je prošlo pola godine bez zarađene plaće; bez isplaćene lipe dolazimo kućama, obiteljima praznih ruku, praznih vrećica.
Moje rukovodstvo se ne pita kako smo djeci osigurali knjige za školu, fakultete. Ne pitaju se da li im može obuća i odjeća od lani, da li im imamo dati za gablec. Službenicu u banci nije briga što moj poslodavac nije uplatio pet plaća, kako smo došle do minusa u crvenom, opomena i ovrha.
Slušamo protupitanja, kao uostalom i od svog rukovodstva: zašto niste uštedile kad ste znale kakva je situacija?
Recite mi kako da ostanem jaka i da se ne urušim iznutra kraj ovakve nepravde? Kako da se osjećamo ispunjeno, kako da budem ženom kad smo spale na ovo nakon tolikih godina rada?
KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI POSTALE PROBLEMOM?
Kako moja dosadašnja četiri dana gladovanja, spavanja u parku i svakog odrađenog radnog dana ne diraju javnost?
Ponekad imam osjećaj da biljke, životinje i pojedini dijelovi ovog našeg glavnog grada u ovoj državi imaju bolju zaštitu nego ja, mi kao žene?
Što još trebamo dati, žrtvovati?
Zdravlje, život.
Gdje sam pogriješila?
Da li sam možda trebala postati javnom ličnošću, biti jedna od starleta da bi se pisalo o meni, nama? Zar sve spomenuto nije dovoljno za naslovnicu svakog dnevnog tiska. Omalovažavanje žena, rada - da li je danas u našem društvu stvarno bolje biti neradnikom?
Možda mi je to upućena poruka koju ne znam pročitati!
Da li se poštuje rad žene? Što i kome danas znači majčinstvo? Premijerka priča o natalitetu, svaki dan se smije u kameru i govori kako pravne institucije rade svoj posao?
Gdje su svi?
Zar nitko ništa ne vidi ili stvarno ne želi vidjeti? Zar naši građani stvarno smatraju da je ovo normalno u 21. stoljeću?
Molimo podršku javnosti i državnih institucija da nam pomognu u ostvarenju naših prava.
Razlozi štrajka su:
* neisplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine,
* neisplaćene naknade za prijevoz za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine i
* nepodmirene zakonske obveze plaćanja poreza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 2008. godine.
Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava.
...na današnji dan prije 61 godinu započeo je napad Wehrmachta na
Poljsku;taj se čin smatra početkom 2. sv. rata...a jučer su američki
okupatori završili jednu fazu svoje okupacije Iraka da bi prešli u drugu
fazu u kojoj su zadržali još 50.000 svojih vojnika u Iraku...20.000
američkih vojnika nalazi se na Okinawi unatoč desteljećima protesta
ljudi sa Okinawe...na Kosowu se nalazi jedna od najvećih američkih
baza danas...da li će ljudi ikada na ovoj Planeti shvatiti besmisao
ubijanja jednih drugih...pitanje je retoričko...