Priča Josepha Brodskog (1940-1996)

Svojevremeno u jednom od brojnih ztvora sjeverne Rusije,
dogodila se slijedeća scena.U sedam sati ujutro,s praga širom
otvorene ćelije,jedan se čuvar obratio osuđenicima govoreći:
"Građani !Kolektiv zatvorskih čuvara izaziva vas,zatvorenike,
na socijalističko natjecanje u cijepanju drva iz dvorišta." U tim
krajevima nema centralnog grijanja,a lokalna policija globi sva
okolišna drvna poduzeća za desetinu njihova proizvoda.U vrijeme
koje opisujem,zatvorsko je dvorište sličilo na pravo stovarište
drva:gomile na dva ili tri kata,u usporedbi s kojima se jednokatni
kvadrat sama zatvora činio patuljastim.Potreba za cijepanjem bila
je očita,iako je i prije bilo sličnih socijalističkih natjecanja."A što ako
odbijemo?",upitao je jedan zatvorenik."U tom slučaju ništa od jela",
bio je čuvarev odgovor.
Zatvorenicima su dodijelili sjekire i sječa je počela.Vrijedno su radili i
osuđeni i čuvari pa su u podne svi bili iscrpljeni,posebno uvijek slabo
hranjeni zatvorenici.Najavljen je odmor i ljudi su sjeli jesti - svi osim
onoga koji je postavio pitanje.On je nastavio zamahivati sjekirom.
I zatvorenici i čuvari šalili su se na njegov račun,nešto o Židovima koji
su obično pametni ljudi dok ovaj ovdje...i tako dalje.Poslije odmora
nastavili su s radom,iako nešto sporije.Do četiri sata,čuvari su prestali
jer im je završila smjena;nešto kasnije stali su i zatvorenici.Onaj
zatvorenik i dalje je zamahivao sjekirom.Nekoliko su ga puta obje strane
molile da prestane,ali on nije obraćao pažnju.Činilo se da je uhvatio
određeni ritam koji nije želio kršiti;ili je ritam bio uhvatio njega.
Ljudima oko sebe sličio je na automat.Pet sati,šest sati, a sjekira se i
dalje micala gore-dolje.I čuvari i zatvorenici stali su ga pomno motriti i
sarkastični izrazi njihovih lica postupno je ustuknuo prvo pred čuđenjem,
a onda pred strahom.U pola osam čovjek je prestao,oteturao u svoju
ćeliju i zaspao.Za ostatka njegova boravka u tome zatvoru više nije bilo
poziva na socijalistička natjecanja između čuvara i zatvorenika,iako se
drvo i dalje gomilalo.
|