subota, 28.06.2008.
Opet..
Budim se u jednom trzaju. Vruchina me uhvatila. Otvaram prozor, gledam zrake sunca shto ulaze u sobu. Misli u koshmaru.
Pogadjash, opet te sanjah.
Ne, nisu to lijepi snovi ovih dana. Ovih dana te i u njima gubim. Do dushe, moji su snovi uvjek i bili takvi, ali mi zadnjih dana to strashno smeta.
Uznemiruje me. Uneredjuje me. Gubim dah.
Shta je to mene tako proklelo, da te ne mogu zaboraviti? Zar je razlog to shto sam htjela da se maknem, da spasim shto se spasiti moglo? Zar je to razlog? Zashto? Odogovore trazhim, a ne nalazim.
Nechu ih ni nachi. I trajat che, dok me ima trajat che.
I pusti ti shto narod kazhe da che prochi. Neche prochi, samo chemo nauchiti da zhivimo s tim. To ti je ono prokletstvo. Ko god da ti kazhe da je sve u zhivotu prolazno - lazhe. Samo je zhivot prolazan.
Teshko mi je, i danas. I jucher je bilo. Vjerujem i sutra che biti.
Nema veze, nauchila sam ja da se borim s tim.
Samo shto sam se ovaj put nadala. A to ne valja. Nadu treba ubit :)
Samo se lud chovjek nada. Pametan radi neshto po tom pitanju.
Ja sam zakasnila. Nemoj ti.
Falish mi stoko.
Opet dolazim u tvoj grad, opet chu biti tamo dva-tri dana (nadam se i manje, za svoje dobro) i opet te nechu trazhiti. Opet chu pognute glave korachat tim ulicama molechi boga da me spasi utvare. Da mi se ne prividjash. Da te ne zamishljam.
Znash, jedne nochi prije nekih godina, sjedila sam tako u jednom kafichu, preko okeana, i kroz staklo ugledah jednog chovjeka. Izgledao je kao ti. Mislila sam da se neko shali samnom. Mislila sam da opet budna sanjam.
Sjedio je s nekom zhenom, i prichali su neshto. A ja sam gledala. I nisam vjerovala, jer sam znala da to nije moguche.
Gledala sam. Nisam mogla skrenuti pogled. Oko mene su ljudi neshto prichali, meni je bilo tako svejedno.
Gledala sam.
Znash ono k'o u filmovima kad nekog ugledash pa sve oko tebe stane, suzi ti se vid i samo vidish to shto gledash. Fuj.
Okrenuo se i pogledao me ravno u ochi. Bilo mi je neugodno. Da je pokazao nekakav osjechaj, izdalo bi. Ovako, nije bilo nishta.
Znala sam, da to nisi ti.
Znala sam, a opet sam gledala...
Hiljadu zbogom ne mora da znachi kraj
gore je kada se prechuti...
Ni suze, ni psovka, ni jecaj, ni tvoj uzdisaj..
Gore je ono shto srce sluti..
- 12:13 -