subota, 14.06.2008.
"...Kada chovjek dublje zagleda u dushu svijeta lako shvati da na svijetu uvjek postoji jedna osoba koja cheka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada... I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi ukrste, sva proshlost i sva buduchnost gube svaki znachaj.. i samo postoji taj trenutak.."
Bilo je hladno novembarsko jutro. Pariz k'o Pariz, najljepshe mjesto pod kuglom zemaljskom. Mi, onako promrzli shto od zime, shto od ushichenja, stajanja i blejanja u prizor ispred nas... smo shutili. Nema rijechi da opishe to opshte stanje nasheg uma. Tog mjesta, jednog jedinog u chitavom svijetu, tog mjesta kojeg su milioni pokushali opisati, i ni jedan nije uspjeo docharati ono shto chovjek mozhe osjetit sad kad stoji tu.. u tom trenutku tog hladnog novembarskog dana.
Mufa prvi progovori 'Shta chemo raja ba, glava mi puca, sinoch se dosta popilo a danas treba shljakat.'
'Nishta.. lokachemo kafu k'o i uvjek.. i nadat se zavrshenom poslu' rekoh.
Kiki je shutio. Kiki je izgled'o k'o da ga voz satro. Kiki je sinoch bio komiran.
'Gdje je ostala raja ba, treba bagru skupit jutros, kako chemo ovakvi tamo upast?' rekoh onako pola za sebe..
Hodajuchi tako ulicama sabajle, nakon neka 3 sata sna i chitavog dana pred nama, zhvakali smo neke 'kifle' dolazechi sebi. Bilo je raje na ulici, chak i cvijecha po onim balkonima. Chini mi se ljepsheg novembarskog dana vidjela nisam. Mozhda je to josh uvjek bio uticaj one tekile (samo ludjak pije tekilu u parizu :)) od sinoch, a mozhda zbog nedostatka sna, ja nisam bila bash najbolja.
Vidjeh tvoje ime, tamo ga ima svugdje. Zato ne volim tu zemlju, svugdje te vidim, a nigdje te nema. Po ko zna koji put sam pomislila na tebe, gdje si, s kim si, kako ti je.
Malo me to u crnjak bacilo, znam, nisam smjela o tome razmishljat.. al' chinilo mi se da drugachije nisam mogla, ili nisam znala. Sjecham se k'o i one davne godine kada te nisam vidjela dugo, u jednom gradu, s nekim drugim ljudima, isto sam ti trag vidjela svuda.. Sjechash se? Govorila sam ti.. znam da znash...
'Mufa care, men' nije dobro.. shto ne volim ove reklame.. sve im ima ime k'o more... plavo, zar nisu dosadni s tim?' rekoh.. mislechi u sebi 'ko razumje shvatit che'.
'Jebem ga ja, shto si konj. Fino sam ti govorio ohan' malo, nemoj naglo :)' reche on i nasmija se :)
'Eh..' ote se uzdah.
Kiki je i dalje shutio.
......
Tu noch, poslije litara i litara kafe, i jedne vechere u nekom restoranu na choshku ulice, sjedili smo i gledali pred sebe.
'Ochemo opet razgledat reklame?' upita Kiki ovaj put kroz smjeh.
'Nechemo jarane, vecheras chemo pit da ih zaboravimo :)' rekoh.
Tu noch, opet smo pili u zagushljivom parishkom baru Mufa, Kiki i ja. I dok je ostala raja spavala, mi smo se vrachali u hotel gledajuchi reklame i brojechi koliko puta smo vidjeli tvoje ime. Brojali su, a nisu ni znali zashto.
Brojali su, a men' se ote suza.
'Ochi mi suze kol'ko je hladno..' rekoh...
- 00:20 -