petak, 13.06.2008.
Mufa, Kiki i Ja
Mufa je jaran. Mufa je pravi jaran. Sjecham se prvog dana u firmi, prvog dana na sadashnjem projektu. Mufa me dochek'o s osmjehom pruzhio mi ruku i rek'o 'zdravo ja sam Mufa', 'Zdravo, ja sam d' rekoh onako ispod glasa.
Mufa me upozn'o s rajom, i s kim je treb'o i s kim nije, rek'o je 'nikad ne znash ko che ti trebat, budi dobra s rajom, i daleko chesh dogurat'.. 'ok profesore' rekoh a on me pogleda onako smrtno ozbiljno, pomalo podrugljivo.
Mufa me upozn'o i s Kikijem. Kiki je raja. Kiki je bog :) Kiki je shef tima mog :) (shto se rimuje ah ah)
Kiki me nije volio, od prvog dana. Kiki je mislio da nisam raja. Kiki je mislio da chu sve naopachke okrenuti. Kiki je imao pravo, no to je sad druga pricha :)
Sjedimo jucher Mufa, Kiki i Ja, kisha pada, vrijeme ruchku vech odavno proshlo. Mufa je vech jeo. Izvuko neki bajat sendwich i rek'o 'ja raja ne idem van danas, vidi vremena'.
Kiki i ja nismo imali kud, gladni a bez kishobrana :)
'Kiki hajmo ba van trazhit neshto zhderat' rekoh.
'Hajd idemo, ti vozish' reche on.
I tako Kiki i ja zalutashmo do mcdonaldsa. Nema shta bolje u uzhem krugu nashe firme, a ni brzhe vala.
Sjedimo ti mi za stolom, jedemo, prichamo nesht bezveze..
'Kiki ba, dem' reci.. ako ti je stalo nekog da nadjesh, kako bi ga nasho? Bil' bilo glupo samo onako naslijepo trazhit, raspitivat se?'
'A koga bi ti to trazhila?'
'Nekog, nije vazhno' rekoh..
'Neam pojma, zavisi koliko ti je vazhno' reche on.
'Vazhno mi je, u pichku maternu mi vazhno' rekoh
'Kiki jaro, jes ti ikad volio?' pitah
'Kako mislish? Ja ti pitanja' reche on meni.
'Onako ba Kiki, jes' ikad volio, da nisi znao za sebe?'
'Jesam' odgovori on gledajuchi negdje u stranu. 'A shto pitash?'
'Nishta ba Kiki.. i ja sam:)' rekoh ja razvuchechi usne u neki kiseo smjeshak.
'Kiki ba, ja bi ga trazhila' rekoh ja njemu isto gledajuchi negdje u stranu, u neku tachku u vazduhu..
'Shto'sh ga trazhit? Shto on tebe nije?' pita on mene.
'Ne znam shto nije, valjda nije htjeo, valjda nije mogo?' upitah ja puna nade da chu od njega dobit nekakav znachajan odgovor.
'Ja to nebi radio, ako druga strana ne zheli' reche meni Kiki onako gledajuchi me ravno u ochi ovaj put. Pokushavajuchi da ochita razloge u mojim ochima a ne videchi nishta sem oroshene zjenice, i mene onako borechi se da suza ne probije branu pa da ih bujica ne krene onde, medju narodom.
'Volio sam i ja, volim ja i sad.. al' shto to da radim kad me ona neche. Ponekad mi je dovoljno da joj negdje sliku vidim... da znam da je zhiva.. da znam da dishe' reche meni Kiki.
'Kiki jaro, zhivot je jedan, ja se s tim pomirit ne mogu i nechu' rekoh ja njemu i utonushmo u tishinu svako u svojim mislima.
Pokupishmo se i nazad na poso.
'Kiki, ja chu to uradit' rekoh mu na kraju dana. 'Ja ovako ne mogu vishe'.
'Sretno' reche on..
'Hvala' rekoh.
- 10:03 -