srijeda, 11.06.2008.
..bilo jednom..
Danas...
Prichala sam s meni dragim ljudima. Ne znam zashto, ali po prvi put sam im rekla o tebi. O mojoj jedinoj pravoj ljubavi. Jedinoj zhelji koju imam. Jedinom razlogu zbog kojeg se nadam u bolje sutra. Ti si ljubavi moja jedino svjetlo i nada u mom itekako praznom zhivotu.
Znash shta su mi rekli? Nisu ochekivali da neko kao ja ima srce, da neko kao ja voli :)
Smijeshno ti je? Ako me se sjechash, sjechash se i koliko sam ti ljubavi dala. Uzeo si je dovoljno za dva zhivota, a sada ti nishta ne znachi. Mozhda se potajno radujesh shto sam tuzhna... shto ti priznajem.. shto otvaram srce pred bogom i stavljam karte na stol.
Ovi ljudi oko mene me ne znaju takvu.
Ne znaju mene, koja voli. Ne znaju mene s glupim osmjehom na licu bez razloga. Ne znaju moj zaljubljen pogled i ochi pune nade.
Oni znaju mene bez dushe. Ja sam slika bez emocija. Ja sam neko sasvim stran.
Chekala sam i danas da mi se javish. Pitao si me shta sam ochekivala nakon toliko vremena..
Ochekivala sam srecho mnogo, ali kao i uvjek nishta dobila nisam.
Ochekivala sam da chesh me chekati da ti dodjem sa sredjenim zhivotom. Ochekivala sam da me uzmesh ponovo, da me volish onako kako si samo ti znao. Ochekivla sam...
Sredila sam zhivot ljubavi, imam sve, al' opet je to jedno veliko nishta. Mislila sam da ti dodjem bolja. Da budem osoba vrijedna nechega. Da nisam ona ista shto ne zna shta je zhivot.
Krenula sam od nule. Nisam ti se javljala, jer nisam zhelila da znash koliko patim. Nisam htjela da mi se rugash. Htjela sam da se k'o onaj jebeni fenix dignem iz pepela.. zheljela sam da me dochekash s ljubavi. Da na moje 'nedostajesh mi' chujem 'nedostajesh i ti meni'. Da sve ove godine shto su proshle ne znache nishta. Da smo samo mi vazhni. Da smo se ponovo nashli.. jer ti si moja druga polovina srca.. jer sam samo s tobom potpuna.. cijela.
Razumjem ja da tebi ove rijechi ne znache mnogo.. rijechi su rijechi, slova na papiru.. znam te. Znam i da sav bol koji sam ti nanijela ti nikada nechesh zaboraviti.. Mislila sam da mi mozhesh oprostiti.
Mislila sam da se sjechash koliko si ti meni boli nanosio... mislila sam..
Nadala sam se.. jer te volim.. jer nikada nisam prestala.
Mislila sam da smo isti. Mislila sam da su dvije male, a tako jebeno velike rijechi dovoljne da nastavimo gdje smo stali. Koliko sam samo bila zheljna da ih chujem. Mislila sam ako ih ja prva kazhem.. da che me tvoje srce opet htjeti.
Koliko sam se samo prevarila.
Nisam ti se javila sada zbog sebichnosti.. da ne pomislish tako.
Javila sam se jer sam napokon svoja, jer sam slobodna, jer sam tu.. tako blizu tebe.. jer si moj. Jer sam josh uvjek tvoja.
I josh, kao u zadnjoj poruci..
..Kad budesh u sobi sa muzikom u mraku i sa sjechanjem,
Kad pozhelish da ti jutro ne svane.
Znaj, ja te josh uvjek volim, mene vazda mozhesh nazvati
Javi mi, javi mi, ja chu chekati...
- 20:21 -