utorak, 24.08.2004.
Self analysis..
Mozhda ja i jesam losha osoba kako me neki ljudi vide. Ja ne volim lagat, niti imati lazhna prijateljstva. Ono shto mislim, to chu i da kazhem. Mnogi ljudi ne vole to shto imam rechi, ali bez obzira ja ne volim shutjeti. Mnogo puta su se ljudi nashli uvrijedjeni mojim komentarima, koji i nisu bili upucheni njima, ali eto, mnogi su zheljni pazhnje pa utripuju da se svijet vrti oko njih.
Par puta mi je recheno da me se ljudi plashe. Plashe se toga shto sam direktna i objektivna. Shto kazhem ponekad i ono shto ih povrijedi. Ali ne govorim lazhi, niti se uvaljujem ljudima koji mi se ne svidjaju. Oprashtam lako. Ali i otpisujem lako.
Nije sad da ja uzhivam u tome shto me vechina njih ne podnosi, ali ja ne znam drugachije. Ako me ne vole za ono shto jesam, neka bude. Ne trebaju mi lazhnja prijateljstva niti tudje iskorishtavanje.
Ali patim. Patim za iskrenim stvarima. Patim za onim shto je 'true'. Pa ako i imam jednu osobu uz sebe, ta jedna osoba je vrijedna, i vrijednija od milion njih koji nisu takvi.
Zavolila sam njega jer je bio poseban. Jer nije trpio tudje sranje na svom pragu. Jer nije dozvoljavao drugima da ga iskorishtavaju, vech je gazio po tome. Imao je malo prijatelja, ali su ti prijatelji vrijedili. Zavoljela sam ga jer je bio iskren. Jer mi uz njega nije trebao niko. Jer smo mogli biti na pustom ostrvu do kraja zhivota, bez da mi bude dosadno. Uz njega mi nishta nije nedostajalo. Niko mi nije trebao.
Obozhavala sam ga. Cijenila sam ga zbog toga. Cijenila sam ga zbog chinjenice da je jak, jer je mogao sam protiv svega shto mu ne treba. Volila sam ga prije svega za sve ono shto jest. Sa svim njegovim manama i nesigurnostima. I sa svim njegovim sjebanim raspolozhenjima. Voljela sam ga i kada se okretao protiv mene, iako je svaka njegova ruzhna rijech brisala deset puta vishe onih lijepih. Voljela sam ga. Jer je imao sebe. Jer je znao da je sam sebi najbolji prijatelj. Voljela sam ga jer sam uz njega prestala vjerovati u bajke, i vidijeti svijet stvaran onakav kakav je. Jer sam prestala patit za ljudima koji me nisu cijenili kao prijatelja prvenstveno. Voljela sam ga jer sam uz njega postajala jacha. Jer sam cijenila sebe. Iako u njegovim ochima to nije bilo tako. Jer je on znao da gazi po meni. Znao je, znam da mu je bilo i teshko, ali on nikada drugachiji nije ni mogao biti. Volila sam ga za sve ono shto jest. Nikada ni jedan dio njega nebi htjela promjeniti. Voljela sam ga jer su ga moje rijechi nekada znale i smiriti. Jer kada je bio tuzhan ja sam mislila da ga mogu napraviti sretnijim. Jer sam mu bar na trenutke mogla vidjeti osmjeh, zbog mene.
Nismo vishe zajedno mojom krivicom reklo bi se, jer ja sam bila ta koja je rekla da je gotovo. Jer, nishta u zhivotu nije beskonachno, i dodje onaj trenutak kada se prepuni chasha. Kada ti je dosta. Meni je taj trenutak doshao, i ja nisam mogla dalje. Htjela sam prijateljstvo, jer mi nije bila namjera da ga izgubim. I dalje sam ga volila, i dalje ga volim. Htjela bi da uvjek bude blizu mene, jer je on jedina stvar koja me razvedri, kad je sve ostalo sranje.. Ali izgleda, on nije bio iskren prema meni, jer sve u shta se do sada kleo.. gazi po tome.
- 07:55 -