*
Mračne su tajne zgužvanih sjena
pred kojima stojimo
nježno dišemo
vjetar
dok razbija čežnje
i nisam sigurna
dali noćas smijem poći k tebi...
hladne tjeskobe njišu valove ispod mojih kapaka
koliko te želim blizu
stisnutih šaka čeznem u mraku nespokoja...
Bezglava čežnja
Glavom bez obzira
trčeći
kroz nestalne grane niskog raslinja
nekog divljeg
zaboravljenog svijeta
izgubili smo se
u unutarnjim potragama postojanja...
strgavši odjeću
ispustili smo posljednji urlik
prema beskraju zvijezda...
mirno stojimo čekajući zadnji udah
netremice se gledajući
dok obrisi dalekih brodova
nepoznatog nam zviježđa
kopne u sumaglici neizrečenih stihova...
|