George
George je davno krenuo preko mora trbuhom za kruhom. Kazu iz Dalmacije, a po prezimenu kojim se potpisuje, Fistonich, mozemo poblize smjestiti njegovo djetinstvo negdje izmedju Omisa i Makarske.
Mi smo krenuli putovima najboljih novozeladskih vina, i prema posebnoj preporuci nasih prijatelja koji su posjetili Novi Zeland tri mjeseca prije nas krenuli smo prema vinariji "Villa Maria". U putovi su nam se spojili juzno od Aucklanda, gdje je George suhozidom ogradio svoje malo carstvo...

Vinovu lozu su na Novi Zeland donjeli Hrvati. Dugo se se vinarstvom bavili samo Hrvati, posebno Dalmatinci, da bi sada to postao iznimno rasiren posao, ali sva turisticka literatura upravo nasim sunarodnjacima pripisuje pocetke vinarstva na otoku o cemu svjedoce imena vinarija koje nose dalmatinska prezimena Nobilo, Babich, Lovrich, Soljan... Posao je ocito isplativ, posebno u zadnjih nekoliko godina jer su novozeladska vina pravi hit na trzistu. Iako se danas time bave svi, tradicija je tradicija, a George se godinama bavio vinarstvom pa ne cudi da je vec nekoliko godina pokupio sve nagrade na sajmovima vina. Iza "gomile" naslagane kao one u domovini, Georgea je docekala mala dolina puno pitomija od podbiokovskog krsa...

...i tamo je bilo puno lakse postaviti nove vinograde sauvignona koje je rasiren u okolici Aucklanda...

Kako se George vinarstvom bavi ozbiljno, a ne kao amateri sa Bilogore, izgradio je moderni pogon i punionicu iz koje vina idu na sve kontinente...

... a unutra se uz punionici nalaze vinski podrumi, prodavaonica vina, dvorana za testiranje vina...

...dok su na policama ovogodisnji sampioni juzne hemisfere. Cijena je od 30 do 50 dolara za vina siroke potrosnje.

A u "Villi Mariji" se potrude da vinska avantura ne prodje bez ostalih uzitaka...

Nakon sto smo odabrali nekoliko primjeraka krenuli smo na jugoistok, jedinim novozeladskim autoputom...
|