Dubai2

"Mogadishu damo, qat ne damo!"

Mogadishu - grad i luka na "rogu Afrike", službeno administrativno središte Somalije, grad koji je ovih dana utonuo u bezvlašće i bijedu.

Qat - biljka također poznata pod nazivima khat, gat, chat, i miraa. Raste na "rogu" Afrike, ali još davno je "preplivala" Bab El Mandeb i postala jedan od zaštitnih znakova jemenske kulture. Osobe pod utjecajem qata postaju emocionalno osjetljive i nestabilne, a konzumiranje može uzrokovati dramatične promjene ponašanja, od manične hiperaktivnosti do melankolične uspavanosti i omamljenosti.

Pitate se što ova dva pojma imaju zajedno i otkud oni u istoj rečenici. Evo objašnjenja: Tijekom posljednjih petnaestak godina svjedoci smo građanskog rata u Somaliji. Nemojte ga uopće pokušati shvatiti u detalje jer je situacija popričilčno složena: Somalci su muslimani sa krščanskom manjinom, sve ostale susjedne zemlje su krščanske sa muslimanskom manjinom. To u pravilu znači rat. To se dogodilo i na "rogu" Afrike. Somalija je prije tridesetak godina htjela prošititi svoj suverenitet nad dijelom Etiopije koji se nalazi na samom istoku zemlje, "zaboden" u Somaliju, a koji se zove Somali (odnosno Ogaden) i nastanjen je stanovništvom koje sebe naziva Somalcima i islamske su vjeroispovjesti. Zapravo, htjeli su oživotvoriti projekt "Velike Somalije" koji je podrazumjevao ujednjenje svih plemena koja se nazivaju somalskim, a teritorijalno su bila podjeljena izmedju Somalije, Kenije, Etiopije i Djiboutija. Onda je nastao kaos: Rusi su ih najprije pokušali pomiriti, onda kad nije išlo podržali su Etiopiju, što je bio znak Amerima da pomognu Somaliji, na što je Kuba uišla u rat na etiopijskoj strani. Sa Bushevim okupljanjem svega što se bori protiv islama pod istu kapu Etiopija se od zemlje gladnih ljudi za koje smo skupljali pomoć i hranu pretvorila u regionalnu silu koja je prošli tjedan odlučila intervenirati u Somaliji na strani tzv. Prijelazne Vlade protiv Unije islamskih sudova odnosno islamskih pobunjenika. Uvježbana vojska gladne nacije "dugoprugaša" sa "yankee-tehnologijom" je u par dana natjerala islamiste u bijeg, oslobodila grad Baidou u kojeg je Prijelazna Vlada pobjegla kad su islamisti ušlii u Mogadishu, a danas je došla do samog Mogadishua. Narod, očigledno ne pretjerano zaniteresiran za ratovanje je odmah okrenuo leđa Uniji islamskih sudova. Razlog je više nego banalan: islamisti su ulaskom u grad zabranili konzumiranje qata (khata).
Konzumiranje qata dio je kulture sjeveroistočne Afrike. Međutim, konzumiranje bilo kojeg opijata, pa tako i qata suprotno je islamu. Nije bilo teško za pretpostaviti da će tamo gdje se ovaj običaj susreće sa radikalnim islamom doći do problema: tako su islamisti ulaskom u dvomilijunski Mogadishu zabranili qat, a građani su, neovisno o vjeroispovijesti, polako okrenuli leđa novoj vlasti, da bi dolaskom etiopske vojske odmah odbacili uniforme milicije Uniije islamskih sudova i kao prvi znak promjene odmah stavili "lišće sreće" u prodaju. "Bolje da propadne selo, nego običaj" - reklo bi se kod nas, dok su građani Mogadishua žrtvovali i grad, ali ne i običaj popodnevnog žvakanja qata.
Međutim, nije Somalija ono o čemu sam htio pisati, nego Jemen. Naime, držeći se slova Qurana, qat je zabranjen u svim muslimanskim zemljama. Gotovo svim. U Jemenu je uživanje qata toliko važno, da su jemenski muftije našli način kako da čitaju Quran tako da qat ne bude zabranjen, vjerojatno od straha da bi ljudi suočeni sa izborom između qata i Qurana izabrali ono prvo. Osim toga, qat je i business na kojem počiva jemenska interna fiskalna politika. Sa ova dva razloga nestala je svaka mogućnost da se qat izbaci sa jemeskih ulica. Ipak, Vlada će priznati da qat stvara novi socijalni problem: jemenski muškarci troše oko 30% svoje plaće na qat i tako smanjuju životni standard ionako siromašne nacije.
Uživo, to izgleda ovako. Negdje oko jedan, gradska tržnica naglo opusti. Tko je ručao, ručao je, malo kome će sat iza podneva trebati krumpir...



...a pošto su u lonce stavljeni i zadnji začini i začinski souq je prazan.



Gotovo prazan. Trgovci koji stanuju daleko od središta Sane ne idu kući, nego ostaju na radnom mjestu, radi uštede vremena. No to ne znači da se odriču popodnevnog rituala Jemenaca: odmah nakon ručka usta napune lišćem qata...



Žvačući bilje koje će ga učiniti "high", uspavanim, hiperaktivnim, ludim ili veselim, ovaj prodavač graha i kukuruza nam je objasnio da gužvu trebamo tražiti na Qat Souqu, pokazujući kako je on svoju vrečicu nabavio još prije. Zbilja, narod je pohrlio na vrh sana'ske tržnice, tamo gdje je upravo došlo novo lišće...





...i ovdje će nastati metež jer svatko želi dobiti što bolji "stimulans" za nastavak dana, kojeg će sljedećih nekoliko sati prebacivati sa jednog na drugi kraj usta. Pazite, cijena za ovu vrečicu može biti 200, ali i 1600 riala, ovisno o kvaliteti...



...i nemojte misliti da to nije bitno: sjetite se, građani Mogadishua su se odrekli slobode i grada, ali ne i prava na qat. Neki će qat prodavati potajno i držati ga ispod jakne...



To nije radi policijske zabrane, nego zbog toga što će "reći svijet": ako dolaze iz konzervativnih islamskih obitelji bilo kakva veza sa qatom je "haram", ali od nečega se mora živjeti.... Drugi nemaju srama jer qat se ne može skriti: potrebno je namiriti dvomilijunski grad, a gotovo svaki muškarac želi svoju vrećicu. U ovoj ulici smo našli prave hrpe "lišća"...



...međutim, kao i u mnogočemu, gdje je na veliko i jeftino ne mora obavezno biti dobro. Srećom, sa mnom je moj vozač, Oly, a on zna sve o Sana'i i ako on nešto možda ne zna, onda se to vjerojatno nije ni dogodilo. A on zna da se pravi qat, bez lišća drugih biljaka, svijež, onaj koji nije natapan u vodi da bude teži može kupiti baš kod ovog tipa...



...a već kod sljedećeg prodavača smo naučili kako da uz "buketa" qata izdvojimo korov koji se ne žvače. Odnosno, može se i korov žvakati, ali on ne vodi na nebo.



Kupio sam qat za 3 dolara i počeo žvakati. Za početnike tu obično dolazi kraj dana.

Nastavak slijedi....