Wanted...
Nista danas od Sana'e. Ni sutra ni prekosutra. Ne zato sto mi se ne pise, nego zbog danasnjeg dinamicnog dana.
Opet je svanulo kisno jutro i u gostinskoj sobi smo preskakali kofere od mog zadnjeg putovanja. Zasto bi ih spremali, ionako ce jos danas - sutra opet u uporabu.
Probijao sam se kroz Dubai Internet City koji je uronjen u blato jer vec dva tjedna pada kisica i razmisljao koji se put bolje uklapa u moje planove da do 31. prosinca postanem zlatni frequent flyer, Istanbul ili Islamabad. Visio je tu i Beirut kao alternativa. Islamabad je bio izgledniji, Istanbul pozeljniji.
Ujutro je izgledalo da cu otici u zracnu luku i da ce mi tek tamo javiti na koji let da se prijavim. Onda je uredom prohujala vijest da smo dobili veliki ugovor sa pakistanskim operaterom kojeg sam posjetio prosli tjedan. Vec je objavljeno, pa nije tajna: 498 milijuna eura. Dakle, nista od Islamabada, "segrtski posao" ce napravit segrti, gotovo je sa Pakistanom za ovu godinu. Ugovor ce biti potpisan tek za tjedna kako bi usao u novu fiskalnu godinu. Dakle, Istanbul? Ne, sef je rekao da obustavljamo potporu drugim uredima zbog preopterecenja.
Kakvog preopterecenja?
Cekaj, sve ces dobit za deset minuta. Bit ce ti zanimljivo... - rekao je sef drzeci nekoliko telefonskih slusalica u rukama. Dakle, nema ni Istanbula.
Onda su iza prve kave stigli radni zadaci za sljedeci tjedan: Irak i Palestina. Jedno bolje od drugog. Navodno su manageri trazili bas mene. "Postao si wanted..." - komentirao je sef. Ima li ista bolje od optimiziranja mobilne mreze na potezu od Nazareta do Betlehema u predbozicno vrijeme? Pocinjemo odmah sutra, sa Irakom. Dok se vi u Hrvatskoj budete budili, ja cu vec letjeti prema Ammanu kako bih se susreo na zasad nepoznatoj tajnoj lokaciji sa Iracanima. Uzbudljivo, zar ne? Nemojte reci Georgu.
Nastavak slijedi u petak...
|