Jos o cenzuri...
U posljednjih tjedan dana se zorno moglo razluciti nekoliko vrsta cenzure: dubajska, teheranska i americka.
Dubajska cenzura je jako zanimljiva stvar. Svatko zna sto je cenzurirano, zasto je cenzurirano, svatko moze reci svoje misljenje i na kraju, svatko vidi i to sto je cenzurirano. Zapravo, u Dubaiju cak i cenzura ima svrhu podizanja prodaje: Kad nesto zele cenzurirati najprije to prikazu da kazu zasto je to cenzurirano, kako bi zagolicali javnost, onda o tome toliko govore da od silnog publiciteta svatko u Dubaiju zeli to vidjeti, onda na kraju kad stvore kriticnu masu odluce koju ce metodu primjeniti: zabranu iz "moralnih razloga" koju prati masovna poplava DVD-ova sa tim filmom na "ilegalnom" trzistu ili dozvola za prikazivanje. Tako da imaju genijalnu taktiku: zabrani i zaradi, a rad sluzbe za cenzuriranje je transparentan.
Upravo sam u zracnoj luci i idem u Iran. Iranska cenzura je drugacija. Tamo nema sluzbene cenzure. Barem nitko ne zna za nju, posto o onom sto je zabranjeno nitko ni ne smije govoriti. Iranci idu sa taktikom: ako nikome ne kazemo da smo nesto cenzurarali, nitko nece za to ni znati.
Konacno, postoji i americka cenzura. Ona je ista kao i iranska uz jednu malu razliku: amerikanci bi me cenzurairali kad ih usporedjujem sa Irancima, a Iranci mi moju usporedbu sa amerikancima stavili na naslovnu stranicu. Njihov moto je: mi ne cenzuriramo, ali ako napisete da cenzurairamo mi cemo to cenzurirati.
A evo i primjera: U Americi je produciran film o ubojstvu predsjednika Busha koje bi se navodno trebalo dogoditi u buducnosti. Amerikanci su kao i svaka demokratska zemlja cenzurirali i film i raspravu o filmu. U Emiratima sve novine pisu o raspravama o cenzuriranju filma, tako da ako ga netko i ne zeli vidjeti, morat ce to napraviti. U Teheranu jedva cekaju da film dodje u Iran. Bit ce na sva tri programa. Drugi primjer je Borat. Na Zapadu se vrti svakodnevno, u Emiratima se o njemu raspravlja, a u Iranu se ime Borat ne smije ni spomenuti.
Toliko o cenzuri, vise necemo...
|