Dubai2

Hatta - In the middle of nowhere

Zbilja, zasto bi netko ovdje zivio. Odmah otkrivamo razlog: Najveca atrakcija Hatte nije samo mjesto, nego izvori pitke vode u okolici, od cega je najpoznatiji Hatta Pools, stjecajem okolnosti sa omanske strane granice, ali doci se moze samo iz Hatte. Navodno (jer jos nismo tamo bili), kanjon sa prirodnim jezercima i vodopadima. Takodjer navodno, puno turista i smeca. Pricekajmo jos koji vikend, pa cemo se uvjeriti i sami.

Dakle, da bi obranili svoj posjed mjestani su izgradili omanju utvrdu te je osigurali sa dvije kule na susjednim brdima.



Ne mogu reci da su nesto nevidjeno. Cca 5 metara visoke glinene kule koje ce neprijatelj najlakse srusiti smrkom ili celicnom cetkom. Pogled sa njih je predivan, ali ne impresionira, jer se za samo 10 minuta hoda moza doci do dvostruko visih kota. Ocito je netko bio lijen prije 200-tinjak godina penjati se tako visoko. Ionako vide sve oko sebe i sa nizih tocaka.
Izmedu njih je omanja tvrdjava, od koje vjerojatno danas ne bi bilo nista da ju pod svoje nije uzeo jedan od dva sheikova brata, Hamdan, koji je ustvari sluzbeni "deputy ruler of Dubai" ali daleko manje utjecajan od svog mladjeg brata Mohammeda koji je zasluzan za ubrzani razvoj grada. Citav kompleks je ukljucio u sustav muzeja Dubaija i pretvorio u svojevrski "heritage village".



Ljudi su cesto u zabludi kada u Dubaiju ocekuju tragove sjajne proslosti, zlatom optocene palace i plijen od visestoljetnog gusarenja. Ovdje su ljudi zivjeli jako skromno sve do sredine proslog stoljeca, tako da nema ni zlatnih palaca Istambula, ni becke kraljevske riznice. Samo par kuca od opeke, bez ikakvog namjestaja (jer to nisu ni koristili). Tek sa naftom dolazi raskos, a ona je nama dostupna samo izvana i nema povjesnu vrijednost.
Dakako, oni to smatraju svojim povjesnim nasljedjem i rado ce ga prikazati i to ne samo u Hatti, nego i na vise mjesta u Dubaiju (bit ce postova i o tome). Medjutim, osim analitike i prikupljanja opcih informacija, ne mislim da ce vas impresionirati ova dnevna soba...



...osim ako ne padate na one price o stjecanju "iskustva od starijih pored vatre", "grupnom ucenju mudrosti iz Kurana" i slicno. Dakle, ovdje nisu boravili ni barok ni rokoko:
Ovdasnji lokalni suvremenik Dioklecijanove palace je sator...
Ovdasnji lokalni suvremenik sibenske Katedrale je sator...
Ovdasnji lokalni suvremenik varazdinske Gradske vjecnice je sator...
Satore su ovdje koristili i dok smo mi imali zeljeznicu, mozda cak i prvi aerodrom...
Danas grade hotel pod vodom, a od viska asfalta grade autoput iz nicega u nigdje.

Ni spavaca soba bitno ne odstupa, premda je funkcionalno ista kao i europske: krevet za spavanje, a do njega mjesto za sjest kad se hoces odmorit od spavanja...



Da, da, odmor od spavanja. Sigurno se nisu umorili od odlaska na WC, jer je isti u sklopu sobe. Preteca jadranskog turizma: jos tada su imali sobe s kupatilom, dok je Makarska Rivijera ovo pocela potupno uvoditi sa tjeranjem tzv. "domaceg gosta".



Ni kuhinja bitno ne odudara od okoline. Neposredno prije nego sto je lokalna domacia kupila citav Zepterov set od 76 razlicitih lonaca i tava, koristila je ovaj, kojeg joj je dala baka. Podsjetilo me je to na kuhinju u bavarskom dvorcu Neuschweinstein, otprilike istovremeno izgradjenu, koja se koristila svega 40-ak dana, a konceptualno i organizacijski je na nivou suvremenih kuhinja u hotelima. Kao i mi, danas i Bavarci imaju nizi GDP od Dubaija.



I konacno, jedna stambena jedinica po obitelji. Uzmite u obzir da je kuhinja zajednicka, dnevna soba za muskarce zajednicka, dnevna soba za zene zajednicka, uci se u dzamiji, dakle, ono sto imas za sebe i mozes reci da je samo tvoje. Unutar velicine propisane POS-ovim pravilnikom.
Sretan je onaj kojemu je bila od glinene cigle, a ne od trske. Sretniji od onih koji su na POS-ovom popisu ispod 1000-og mjesta.
Inace, sve konstrukcijske grede su od palme. Nisu mi uljevale neku sigurnost, ali u Hatti nema dvokatnica, pa nije bilo ni bojazni. Palmine grede su podupirale samo krovove sa palminim liscem.



Da ne pomislite da sam netolerantan ili prekritican prema ovoj civilizaciji, moram vam reci da je gotovo sve vec bilo izlozeno u Dubai Musem, a tamo sam bio 3-4 puta i postaje mi polako biti dosadno gledati drvene/vostane/glinene figure kako obavljaju svakodnevne poslove. Ipak, u Hatti se ima sto za vidjeti i prolazak kroz cijeli muzejski kompleks uzme nekoliko sati. Kustosa nema, ali sve je potanko opisano na panoima u svakoj sobi te imaju mnogo multimedijalnog sadrzaja, velike ekrane na kojima se bira scenarij, pripadajuce zvukove u svakoj sobi, prospekte i slicno. Svaka soba je posvecena nekoj temi: hranjenju, sivanju, odredjenim poslovima, skolovanju, plesu, poeziji...
Zbog razumljivih povjesnih razloga, koji su cinili ovo podrucje nesigurnim sve do polovice proslog stoljeca, posebno su ponosni na svoje ratnicko umijece i izlazu ga na udarnim mjestima...



...ne stedeci resurse i bez pretjeranog osjecaja inferiornosti zbog toga sto su u vrijeme II svjetskog rata, kada je pala nuklearna bomba jos uvijek koristili ovo naoruzanje...



...jednostavno zbog toga sto su nas stigli i pretekli i danas imaju bogatije drustvo i naprednije drustvene odnose on nas, a bez da su izgubili identitet ili zaboravili nekog od svojih ratnih heroja, niti ga poslali na sudjenje nekoj nedefiniranoj instituciji.



Dakako, UAE danas nisu optereceni nikakvom povjesnom hipotekom. Dubai je otvoren prema svima i mnogi su tu priliku iskoristili. "Svojim" ga osjecaju pripadnici svih dvjestotinjak nacija koji tu zive. Ni Hatta se vise ne bavi "zastitiom vodotoka i vodenih resursa" (iako ne naplacuju vodnu i slivnu naknadu), vec iskljucivo zive od turizma i koriste pogodnosti koje "lokalcima" daje zakonodavstvo u Dubaiju. Osim turizma bave i se i uzgojem palmi (odnosno datula).



Ocito unosan posao, posto sam vidio da su cijeli gradici nastali oko ovakvih plantaza. Unatoc tome, vecina stanovnika nije napustila selo i presla u luksuzni susjedni Dubai. Zive u nastambama koje su izgradili oko seoske jezgre koje nicim ne upucuju na vise nego osiguran materijalni status. Vjerojatno iz istog razloga iz kojeg ja volim svoju kamenu kucu ili zbog kojeg se ljudi vracaju na svoja ognjista u Nebljuse (Znate li gdje je to uopce?). Iako je dubajski sheik u selu izgradio svu potrebnu infrastrukturu, ambulantu, postu, policiju, vatrogasce, pa cak i malu tvornicu, vrlo malo ljudi je preslo u novoizgradjeni stambeni kompleks na rubu Hatte. Vecina je ostala na svome, a lova je valjda u jorganu.



Mozda vam se cini simpaticno, ali nije tako. Nema nikakvu povjesno-kulturno-arhitektonsku vrijednost, jer se radi od betonskim zidovima iz 50-ih ili 60-ih godina proslog stoljeca. Nema kanalizacije, a sve instalacije su dovedene naknadno. Zbilja, mislim da je jedini razlog sto tamo ljudi zive to sto pamte da je bilo i gore.

A zasto ljudi tamo dolaze? Pa osim ovog muzejskog kompleksa i Hatta Pools, koje vecina zapadnjaka ni ne posjeti postoji i interesantan hotel u Hatti. Zapravo, mislim da vecina Amera i Njemaca misle da je ovaj hotel cijela Hatta, jer je hotel i koncipiran tako da si u luksuznom smjestaju iz kojeg skaces u bazen, pa se malo suncas, otplivas do bara, nesto pojedes na terasi bazena i bavis ne nekim sportom i nemas potrebe za vanjskim svijetom, osim ako vodicu deva nisi platio jos koji dirham da te odvede tih dodatnih 100 metara do ceste i nazad. I sve to izvan guzve Dubaija....