Different side of story, different side of life...

28.12.2009., ponedjeljak

Okrećem novu stanicu?

Za sam početak trebate znati da mi ovo nije prvi blog. Zapravo, mislim da nije ni zadnji. Prvo da objasnim zašto je anoniman. Znam da svi ljudi imaju neku izrazito glupu i odvratnu potrebu da znaju baš sve o svakome, a ljudi kakvi jesu, znaju pričati sve i svašta i zato je ova sva anonimnost. Možda ćete me nazvati kukavicom i da se bojim reakcija drugih ljudi, ali nije me to baš briga. Takva sam osoba, kakva jesam. Ako to ne možete prihvatiti, nije vam ovdje mjesto. E sada, neki će se sigurno zapitati pa zašto onda ja ovo pišem? Ako već ne govorim ništa o sebi, čemu onda ovo sve? Razlog je vrlo jasan i kratak. Dobila sam, nazvat ćemo to prijedlogom, da počnem pisati ''dnevnik'' kojime bi oslobodila neke svoje osjećaje, strahove, sumnje, itd. Ako ćemo iskreno, imam dosta problema s tim. U svakom slučaju, da ne duljim, ponekad najbolje i najljepše savjete dobivaš od ljudi koje apsolutno ne poznaš. Nadam se da ću biti u pravu.
Ovaj uvod je nekako bio za probijanje leda. Mislim da sada slijedi jedan pravi post.
Shvatila sam neki dan da stvarno mrzim sjećanja. To je onaj dio između kraja jedne rečenice i početka nove. Preciznije, ona stanka koju napravite kada razmišljate o onoj rečenici koju ste upravo izrekli. Ako me shvačate što želim reći. U toj stanci, uvijek se sjetim barem 5 događaja, redom različitih, i u tom jednom trenutku dobim inspiraciju za sljedeću rečenicu. Da vam pobliže objasnim tada nastalu situaciju. Vani ste. Kafić prepun ljudi. Jedva držite slobodnim onaj mali dio stola koji je ostao prazan i borite se za opstanak svojeg alkoholnog pića dok se pijani, polupijani i trijezni ljudi muvaju između fascinantno uskih prostora između stolova. Razgovarate s prijateljima. Odjednom, netko se sjti nekog smiješnog događaja koji se dogodio upravo vama. Svi se smiju, a i vi s njima. Ispijete još jedan gutljaj svog alkoholnog pića i nadovežete se na pripovjedača vaše smiješne priče i u tom trenutku dok ona/on priča dalje, sjetite se još nekih situacija/razgovora koji ne moraju nužno biti sretni ili smiješni. To vas možda pomalo zbedira. Ne znam kako vama, al tako meni najčešće dolaze sjećanja. Čak i sada dok ovo pišem, na um mi je palo toliko stvari da bi sada počela pisati nekakve apsolutno nepovezane stvari. Osobno mislim da ste se pogubili već kod negdje treće rečenice, pa sada nedavno spomenuto pisanje nepovezanih događaja ne bi baš imalo nekakvog prevelikog smisla, zar ne? No dobro, ostavit ću se takvih rasprava i držat ću se teme o kojoj sam krenula pisati. Uglavnom, nije to jedini oblik sjećanja koji mi ne paše. Postoje tu još i sjećanja u pijanom stanju, ali ta su mi pak, redovito tužna. Zato se, dok sam u takvom stanju, više pokušavam fokusirati na ravno hodanje, pravilno disanje, pravilno pričanje i još niz takvih nebitnih gluposti. Jedna mala digresija, ja često pišem o ovakvim stvarima jer često i razmišljam o tome. Brinu me takve stvari kao i hrpa drugih, a vjerujem da ćete se susrest i s takvima ako nastavite čitat ovaj blog. Također mislim da me najčešće na ovakve misli potakne, doba dana, dan u tjednu, trenutno raspoloženje, doba godine, itd. Pa je tako ovaj nadasve zanimljiv post inspiriran Božićem. Moram priznati da u ovo vrijeme najčešće razmišljam o takvim stvarima. Na svu moju žalost, sve nekakve tužne, lako sjetljive stvari su mi se događale u ovo zimsko vrijeme. Dok sam bila mala, na Badnjak mi je uginula moja prva mačka i iako ovo ne zvuči baš pretjerano tužno u svoju obranu kažem da sam stvarno voljela tu mačku! Ima još dug niz takvih stvari.
Gledam slike prijašnjih godina. Rasula sam ih po cijelom stolu. Zima, proljeće, ljeto, jesen. Na svim slikama nasmiješena lica mojih prijatelja. Možda sam staromodna, ali stvarno volim one prave, opipljive slike. Slike koje mogu uzeti sa sobom kuda god da idem. To mi je kao neki dokaz da su zbilja postojali, da smo zbilja bili sretni. Volim se smijati dok gledam te slike. Eto, to mi je najdraža vrsta sjećanja. Jer koliko god bilo sjećanja, onih dobrih i onih loših, uvijek ću znati da postoji dokaz da onih lijepih ima više.
- 00:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Nije bitno tko sam. Nije bitno što sam postigla u životu, a nije ni bitno koliko prijatelja imam. Ja sam još jedna punoljetna djevojka iz velikog grada. Možda samo malo drugačija od ostalih, ali na kraju krajeva...nismo li svi?

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr