Društvo mrtvih pjesnika

četvrtak, 12.01.2006.

Novi dan, nova pjesma

Krenut će i ta rijeka,
niz ovo brdo,
koja svačiju kožu i svaku čud
može naježiti da osjeti mir.
A brdo koje pjeva visokim glasom
o snovima što žive kroz naše strahove,
stopiti će dušu sa rijekom, njegovom družicom.
Ljudi neće više biti zatočeni u vlastitoj boli i strahu.
Toplina koju ćemo osjećati biti će presvijetla,
značiti će bol za našu bol.
Hodati ćemo po tlu mjesečevim zrakama obavijenim
te udisati svaki blagodati miris Sunca.
Živjeti ćemo.

Evo ga, pošto već dugo imam tu nesanicu, shvatila sam kako je iskoristiti. Pustim operu na CD - u i riječi sam se pišu. Znam pjesma nije baš nešto, no bolje se osjećam kada to napišem. Veliki pozdravi svima.
- 15:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>