petak, 10.04.2015.

nesmrt

trčiš i odjednom sve staze
postanu kratke
u gradu nema zraka
nema mjesta

trčiš preko trave
gaziš je
stopala tonu u zemlju
i dalje trčiš
gušiš se

hvataš zrak
vrištiš bez zvuka
dok lomljava oko tebe grmi

dok padaš u vodu
oštrice slomljenih grana
otvaraju škrge na rebrima
nema zraka
ali dišeš

- 16:36 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

nenapisane pjesme

i nepročitani životi