četvrtak, 27.02.2014.
progutano
godinama gutam neizgovoreno
ljutnju i ljubav
preveliku i pretjeranu
ni doživljenu ni ponovljivu
iscrpljujuću
bolnu
vrištim do kraja pluća
pa hvatam dah
nastavljam
ne mogu izgovoriti bol
vrištim godinama neizgovoreno
dok močvara uzvraća tišinom
vrištim jer ne znam
vrištim zadnje živo u meni
zadnje što osjetim
kad urlik utihne više me neće biti
- 14:34 -
