Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

subota, 31.10.2015.

Predbožićne noćne more

Skupa s Valentinovom kad se po rasporedu volimo, Prvim majem kad po rasporedu roštiljamo i Nove godine kad smo svi ludi i sretni stigla nam je prije nekih godina i Noć vještica kad organizirano koketiramo sa svijetom mrtvih ili samo pijemo. Najčešće samo pijemo.

Kao ni protiv gore navedenih, nemam ništa protiv Noći vještica. Ništa učinkovito, a ni inače. U ova vremena sam spremna podržati svašta ako ljudi imaju neko događanje kad će izaći i biti veseli. Makar i po rasporedu. Osim ansambala u stilu SS-trupa. Njih očito samo podržava politička struktura i neki siroti postotak maloumnih. Nemam drugog epiteta. Maloumni ste.

Jasno ako ima ljudi koji se zabavljaju redovito postoje i oni kojima to iz razno raznih razloga i smeta. Došla sam u fazu kad me ne smetaju nešto osobito ni predizborni skupovi.
Super mi je to zapravo. Kulturološki jako zanimljivo.
Nekim interpolacijama sam došla do zaključka da je Noć vještica problem(ove godine jasno) jer ekipa preskače prisutnost na predizbornom skupu ili nekom već obliku predizbornog folklora.
Umjesto agresije i gorčine kakve su redovno dio tog oni se idu zajebavati i skakutati na nekim vještičjim partijima. A Hrvatska pati. Hrvatsku boli. Hrvatsku mrze i ugnjetavaju vanjski i unutarnji neprijatelji!

Posebno me zabavlja još jedan face-pokret: Misli glavom, a ne tikvom. Prije nekoliko godina mi je pričala jedna starija gospođa kako je rezbarenje tikvi bundeva i ostalih sinonima za niskofunkcionalnu glavu u nekim (ne znam, možda i svima, a možda i ne) zagorskim selima bilo uobičajeno u ova doba godine. Spominju se i razne vještice u našim krajevima, na kraju krajeva, pisao je prije nekog doba o tome Jelenko Vajrapani.
Ovdje su bili Kelti, htjeli ili ne htjeli, nešto smo i nasljedili od njih(jer ih nismo baš sve pomakljali), netko crvenu kosu, netko pjegice, netko poganu narav.

I tako dok se tako pošteni bijeli Hrvat katolik svađa s tikvama oko njega se događa svijet. U tom svijetu možda postoje i neke prilike za njega, a možda i ne. Možda postoje prilike u kojima je na kušnji njegova ljudskost pa ih je lakše ignorirati. Ove godine je Noć vještica, prije skorog Dana mrtvih udomila još neke izgubljene duše. Europu i njezinu brojnu djecu zajedničkog prezimena Vrijednosti.
Umrla je dakle Socijalna Europa i njezina djeca:Socijalna kohezija, Socijalno uključivanje, Socijalno partnerstvo, Socijalni dijalog, Ljudska prava, Socijalna prava, Solidarnost, Pravednost itd.

Oko nas raste fašizam, raste netrpeljivost, raste zaglupljenost i zatucanost. Ali smetaju nam tikve. Tikve i izbjeglice. Čuvamo naše kršćanske vrijednosti predziđa kršćanstva. Naša vječita vojna krajina, naša paranoja ugrađena u svaku stanicu. Posebno spolnu stanicu jer je to očito genetsko nasljeđe.

Jebena nacija na rubu civilizacije(jer tako su im rekli). Bez ideje da civilizacije postoje i negdje dalje. Da postoje pristojni i dobri ljudi i van ruba naše žice.

Strah od nepoznatog, konkurencije, strah od necivilizirane horde divljaka koja mirno i strpljivo čeka registraciju u kampu. Promrzle djece koja ne plaču nego stoje s roditeljima. 15godišnjaka s upalama pluća. Majkama koje pješače mjesec dana nakon poroda carskim rezom. Starcima koje članovi obitelji nose jer hodati ne mogu. Čekamo da nam rasprostru tepihe i počnu se klanjati i pisati grafite na tom svom s desna na lijevo jeziku. Ne primjećujemo da su u japankama jer su cipele pojeli kilometri hodanja. Čekamo bombe. Zaboravljamo jako brzo i efikasno one Vrijednosti. Nek im je laka europska zemlja.

Ovih dana me malo što smeta jer izbjegavam ljude koji mi mogu govoriti o strahu i bijesu jer mi troše energiju koja teba za neke druge stvari. Zato ću večeras peći neke tikve i gledati neki film Tima Burtona. Jer mogu. Možda maskirana izađem van cirkusirati. Poganu narav nesuđene keltske vještice treba istrčati tu i tamo.

31.10.2015. u 15:18 • 9 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi