Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 29.05.2015.

Svanulo je iznad crkve svetog Marka...

Znam da me ovo čini protudržavni elementom, ali to je u redu jer mi države nemamo.
Imamo Hrvatsku, ali Hrvatska država nije.

Počeo je taj spektakl davno, razapinjanjem šatora age Hasanage u Savskoj. Vozala sam se svojedobno busom koji je onuda prolazio i uvijek iznova me taj prizor ispunjavao oduševljenjem. Sultanova svita je primala darove koje su donosili razdragani građani i sveukupan prikaz je izgledao vrlo zgodno.

Razmišljala sam o tome zašto je ovoj konkretnoj sviti dozvoljeno da zajebava grad i državne institucije i nisam došla do pravog zaključka.
Razmišljam scenariju gdje Društvo za očuvanje autohtone hrvatske sorte jaglaca i svih njegovih 37 članova blokira grad zahtjevajući posebne uvjete za uzgoj jaglaca.

Zanima me i bi li Crkva primila razuzdanu gomilu poljoprivrednika amatera koji bi svoj prosvjed poželjeli nastaviti na suhom dok ih vodenim topovima zatvara policijski kordon.

Što bi pak bilo kad bi zaštitu od Crkve tražio bataljun transsvestita koji zahtjeva proizvodnju saloki od broja 43 naviše? Bi li ih
svećenik pustio unutra ili bi se uplašio konkurencije?
Odavno je poznato da je suknja prokletstvo na brodu. Ove moderne tetke koje se maskiraju u hlače misle da su riješile problem, ali zna svećenik da vragu i ženi nije za vjerovat općenito.


Postavljaju se mnoga orvelovska pitanja. Recimo što bi se dogodilo kad bi bilo koju ulicu glavnog grada ovog geografskog područja netko zatvorio? Mašući zastavama i pokazujući plinske boce? Je li to terorizam, ili nam treba islamska država za tu shvaćanje te definicije.

Nemojte me krivo shvatiti, nimalo ne krivim "branitelje". Ti siroti ljudi su bili mlađi od mene danas kad su otišli ratovati u ime tko zna čega.

Bili su klinci koji su se igrali rata iza svoje zgrade i prije nego su se okrenuli netko im je dao prave puške.

Doista nije ni za očekivati da išta drugo znaju osim igrati se rata. Poslije im nisu dali raditi nego su ih spakovali u mirovine. Spakovali su ih u njihova 4 zida, njihove strahove, njihovu bolest i tugu.

Nakon dvadesetakj godina sve te stvari su prerasle u jedino moguće pod datim uvjetima. U ogorčenost i paranoju. Ti nesretni ljudi, izmanipulirani do boli, ne znaju bolje, i nikad od njih nitko nije očekivao da misle, i rastu.

Uvjerili su ih da je njihova uloga '91 bila ključna i otad novu nisu našli. Prerastao ih je život, a oni su ostali isti klinci koji su se igrali rata. Paradoks je u tome da oni govore o spremnosti za umiranjem, a zapravo sve u njima što čini čovjeka je umrlo devedesetih.

Zašto nisu uhićeni sinoć? Što me dakle obavezuje da siđem s bicikla kad me policajac zaustavi? Osjećaj dužnosti? Poštovanje autoriteta? Zakona?

Pa ja sam samo jedan protudržavni element (što je ok jer države nemamo), a oni koji su ovu državu stvarali na nju pljuju iz dana u dan. To što ne znaju bolje ih ne opravdava, suosjećam s njihovim neznanjem, ali ga ne mogu prihvatiti kao odgovor.

Jutro kvari sinoć započete veze...možda sam voajer, ali zanima me kako će ova završiti...

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi