Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

četvrtak, 19.01.2012.

a boy named Sue

Imena su totalno nebitna stvar. Dok su normalna.
Ovaj se zove ovako, onaj onako, neko je malo zvučnije neko malo manje, ali u načelu što je ime?

Par slova najčešće ne baš pametnog značenja koja kad mama drekne s balkona dolaziš kući na večeru. A i kako se čini par slova kojima te samo dotična u kasnijoj dobi zove. I to kad je ljuta.

Uglavnom ti svako životno razdoblje i društvo nakelje neki nadimak.
Gledala sam bila neki valjda američki dokumentarac o prije vremena rođenim bebama pa su sestre rekle da klincima daju paralelno ime koje moćno zvuči, jednog su malog nazvale Thor jer kako kažu nije lako boriti se za život dok se zoveš (nemojte me držati za riječ ali čini mi se da je origilnalno ima bilo) Clarence.

Čini mi se da u djetinje/pubertetskim godinama svoje ime ne voli nitko, ali da većina ljudi ipak s njim saživi. Jasno. Ako je normalno.

Kad sam polagala sudački donesu mi popis ekipe i čitam i ne vjerujem, pola klinki je imalo po dva imena, i to sapunično inspirirana. Valjda je to takva neka generacija. U mojoj je eto bilo popularno zvati se Mirna. ili Iva.

Bilo mi je smiješno do trenutka kad sam shvatila da se klinka mora predstavljati kao Anna Lorena. Ok, to još i nije tako strašno. Oni biseri koji su dijete nazvali Maddox po Angelininom klincu, ili Eduardo Dasilva e oni su mi posebna sorta..

Postoji li neko povjerenstvo koje vodi računa o tome? Neka odredba? Recimo ne možete nazvati dijete imenom koje je kompletno besmisleno i /ili će mu nanijeti trajne psihičke posljedice. Ne govorim o neobičnim imenima, nego roditeljskoj budalaštini kojoj se uvijek iznova divim (i vidim kao mi ovaj post netko uvrijeđen jer smatra da je super nazvati dijete Paškvalina nabija na njušku kad za neki niz godina sazna da sam svoje eventualno žgepče nazvala Damjan ili Svebor:).

Nije li totalno apsurdno da nečija budalaština nekog ni krivog ni dužnog(iako iako imaš lude roditelje nije da si baš ni kriv ni dužan)obilježi doživotno ili barem do neke dobi kad uvjeriš te blesave roditelje da gle čuda Annazara, Đansel, Joanna Hope, Impreza, Lilamay i Michelle Chanel, Taj, Blendon, Bilal, Lennon, Mikelio, Seljadin. Adon, Danis, Dioniz, Vigo(Ghostbusters?) i Lav,Paškvalina, Riva, Rokolina i Milić i nisu neka imena baš...

I ok, promijeni ti ime, đabe brate kad te svi pamte kao Tarzana ili Eustahija.


Mislim kakav sadist moraš biti da nazoveš dijete Seljadin??? Pa to je za streljački vod momentalno. Pošto vjerojatno niste radiklano raspoloženi kao ja, onda barem psihijatriju.

Ono o čemu su vodili računa gospodin i gospođa Topić kad su 50i neke nazvali sina Adolf? Moje ime je jedno sasvim bezvezno i obično ime....i beskrajno sam zahvalna svojima na tom bezveznom imenu. Što me nisu nazvali Asvaltina. Traktorka. Anna Lorena Tamara. Marina Dolores. Oprolećovana.

Zbilja mislim da bi trebalo postojati neko povjerenstvo. Jer je krajnje neetično dozvoliti da netko nazove dijete Blendon. I još jedan prijedlog ne sjećam se više čiji mi je sasvim oke, recimo da tijekom života mijenjaš ime ne znam kako vama, ali meni je smiješno da se curica zove Margareta, iako ne toliko kao da se babac zove Zvončica.

"A Boy Named Sue"

My daddy left home when I was three
And he didn't leave much to ma and me
Just this old guitar and an empty bottle of booze.
Now, I don't blame him cause he run and hid
But the meanest thing that he ever did
Was before he left, he went and named me "Sue."

Well, he must o' thought that is quite a joke
And it got a lot of laughs from a' lots of folk,
It seems I had to fight my whole life through.
Some gal would giggle and I'd get red
And some guy'd laugh and I'd bust his head,
I tell ya, life ain't easy for a boy named "Sue."

Well, I grew up quick and I grew up mean,
My fist got hard and my wits got keen,
I'd roam from town to town to hide my shame.
But I made a vow to the moon and stars
That I'd search the honky-tonks and bars
And kill that man who gave me that awful name.

Well, it was Gatlinburg in mid-July
And I just hit town and my throat was dry,
I thought I'd stop and have myself a brew.
At an old saloon on a street of mud,
There at a table, dealing stud,
Sat the dirty, mangy dog that named me "Sue."

Well, I knew that snake was my own sweet dad
From a worn-out picture that my mother'd had,
And I knew that scar on his cheek and his evil eye.
He was big and bent and gray and old,
And I looked at him and my blood ran cold
And I said: "My name is 'Sue!' How do you do!
Now your gonna die!!"

Well, I hit him hard right between the eyes
And he went down, but to my surprise,
He come up with a knife and cut off a piece of my ear.
But I busted a chair right across his teeth
And we crashed through the wall and into the street
Kicking and a' gouging in the mud and the blood and the beer.

I tell ya, I've fought tougher men
But I really can't remember when,
He kicked like a mule and he bit like a crocodile.
I heard him laugh and then I heard him cuss,
He went for his gun and I pulled mine first,
He stood there lookin' at me and I saw him smile.

And he said: "Son, this world is rough
And if a man's gonna make it, he's gotta be tough
And I knew I wouldn't be there to help ya along.
So I give ya that name and I said goodbye
I knew you'd have to get tough or die
And it's the name that helped to make you strong."

He said: "Now you just fought one hell of a fight
And I know you hate me, and you got the right
To kill me now, and I wouldn't blame you if you do.
But ya ought to thank me, before I die,
For the gravel in ya guts and the spit in ya eye
Cause I'm the son-of-a-bitch that named you "Sue.'"

I got all choked up and I threw down my gun
And I called him my pa, and he called me his son,
And I came away with a different point of view.
And I think about him, now and then,
Every time I try and every time I win,
And if I ever have a son, I think I'm gonna name him
Bill or George! Anything but Sue! I still hate that name!

nedjelja, 01.01.2012.

Ebiga znači živeli. Ali samo u otmenom društvu. Zato društvo-EBIGA

Priča da su ljudi sretni što su živi je notorna glupost. Ili je slučaj samo o izuzetno neambicioznim jedinkama. Napominjem po tko zna koji put, ljude iz špilja nije izvukla sreća i zadovoljstvo, jer zadovoljni bi ostali tamo, jeli bobice i mlatali sitne zvijerke. To da su ljudi zahvalni, pa nisu. Oni koji su jako zahvalni često muljaju ili su su kako rekoh neambiciozni. Poneki su doživjeli nešto zbilja veliko pa su sad eto zahvlani. Proći će ih, bez brige :) Po tvorničkim postavkama je čovjek nezadovoljna živina koja kad nema više zašto seruckati u pravilu rikne.
U skladu s tim nezadovoljstvom tvorničkog profila postoji i ona opsesija ključnim datumima. Dijeta od ponedjeljka, učim od 1., od nove godine drugačije i tako to. Ajde pa tko se nije jednom u životu pozvao na tu foru? Ima li takvih uopće? I zašto ta nova godina? Kao sami sebi fingiramo zatvaranje revolucijskog kruga, i novi krug jasno mora biti bolji od ovog. Jer zašto i ne bi bio?
Par puta sam se dala navući na neku shemu s dočekom, kao ono, to se tako radi. Zadnjih godina gledam filmove koji su mi promakli, bavim se glupostima koje mi trenutno padnu na pamet i zujim. Zujanje doživljavam vrlo terapeutski. Meditativno čak. JOš malo i doći ću do zena. Mikrokrugove sam ukinula i proglasila kontinuum spirale, gledanje svake godine za sebe mi je nekako...skučeno, stvari se gledaju jesu li unutar te godine obavljene ili ne. Što je sasvim oke ako si normalna fokusirana osoba, a ne dijete koje sve razvašati i igra se malo s jednom malo s drugom problematikom. U pauzama filozofira. S obzirom na to da ja nisam normalna fokusirana osoba i da sve radim naopako često samo zato što mogu meni je godina vrlo nespretna veličina za definiranje zadataka. Želim mir u svijetu. Nisam misica, ali imam sve predispozicije biti. Ako komisija žmiri. Ili barem pije iz moje boce.I inače, želim vam dobar život, jebeš jednu godinu, dali mi popust na velika pakovanja.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi