Danas me nešto poprilično razljutilo; imala sam (ne baš potrebnu) priliku razgovarat s jednom osobom, koja ima toalno drukčije gledište na život od mene(što nije tako rijetko), no mene to ne smeta, pričat s takvom osobom, čak mi je i zabavno. Ali što me razljutilo, kao i svaki put kad doživim takav susret je njegova netolerancija prema mome mišljenju! Nije to izravno pokazao, ali sam osjetila u njegovom odabiru riječi. Mislim ja sam ta koja bi trebala netolerirat njegovo gledište jer je kao i večina ovog grada spojen s masom, izdaje mišljenje koje čujem po stoti put, kao da slušam kazetu na replay! Zar nije bolesnije nemati svoje mišljenje, svoj stav, svoje ja?? Nego prepričavati tuđa mišljenja koja mu se čine najboljim u trenutku i prestavljat se kao da je netko drugi, a ja ga kužim i smijem mu se u facu!! Naravno nikad ne popuštam u takvim situacijama, jer ja ZNAM tko sam i šta i nebojim se to reči!!

Yeah but he was cute, so the whole time I was imagining him naked!! *chuckle* pa sam mu pola stvari oprostila, uglavanom nije dečko kriv što živi u ovakvom svijetu(btw hes human, mislim da to sve govori)... hmm a couple of days with me and he’d be as good as new, if I may say so!

Lloth be praised!!