Bila sam sinoć malo sa novom lovinom. Provozali smo se kroz grad jer je bio preumoran da brije po kafićima, što meni nije ni smetalo, pošto ne volim to obilaženje kafića(koje u Vinkovcima okupiraju 15-godišnjaci).
Uglavnom primjetila sam što više vremena provodimo zajedno da mi sve više idu naše različitosti na živce. Primjera glazbe, sinoć je ubacio u cd-player neke lagane svatovske pjesmice koje inaće prezirem. Al to mi nije ni toliko smetalo dok odjednom nije rekao kako on ovu glazbu stalno sluša, kako on nemože podnjeti 'one' divljake itd... Kad sam to čula, skoro sam mu opalila šamrčinu, jer kao prvo za mene to nisu divljaci (al on ustvari nezna da ja to slušam, pa se samo naslađujem i čekam pravi trenutak da mu to umuljam u facu).
A odječa, mili gospodine, kako se on obukao sinoć; košiljica, cipelice, OMG!!!! Dobro da nismo izlazili iz auta, inaće bi propala u zemlju!!
Ja ne znam šta da radim, dobar je dečko, ali jel to meni potrebno??

Darkness Take ME!!!!