Hey....ewo owo che biti yedan yako kratak post...ya wam odlazim ljudi...nemam wishe wremena za pisat blog...to nema nikakwe weze s owim anonimcima..yednostawno nemam snage za josh i to..uostalom uskoro idem na operaciju koljena,a josh ni sama ne znam kad ni koliko me neche bit...pa tako nechu wishe niti pisat.. WELIKO HVALA swim mojim bljogerima..swe was wolim..a comm chu wam nadoknadit kada se wratim...dakle swe ye zapochelo 14.3.2006 u 19:29 kada sam obyawila the first post...pa do danashnyeg dana-18.10.2006...ukupno pishem blog 8 myeseci i 6 dana...a wi ste natipkali ukupno 6155 comm...a bilo je preko 6300 posjeta...takoder se zahvalyuyem swim komentatorima,i onima koyi su pisali liyepo i onima koyi su pisali ruzhno..a nayvishe se zahwalyuyem swima koyima su mi kroz owih 8myeseci bili weeelika podrshka i bili uz mene i ovay blog od pochetka..

P.S.-za one koje mi se zhele yawit,to mogu na dros15@net.hr-mail

ili dros15_2@hotmail.com-msn
-to se odnosi na anonimce i na lyude koyi yosh nisu uspyeli doch do mene preko moba ili drugih spravica a zhele se yavit

don't worry-the dros15 willl be back

kiss

love ya

hey....prvo hvala na comm...a naročito mojoj dragoj miici...koja je nažalost izbrisala svoj bljog..

pa da se nadovežem na prošli post...većina ljudi ne razumiju anoreksiju..ja ću sada priložiti kratki tekst o tome-makar većina neće pročitat post jer je dugačak,al one koje zanima...eto..al moram napomenut da to nije uvijek bolest namjernog odabira..meni je došla zbog bolesti,a tek onda je krenula namjerno...naime to je bolest težeg psihičkog poremećaja koja vas prati kroz cijeli život..mene osobno još uvijek ponekad pukne da ne jedem po tri dana...ali sam napokon više-manje sebe prihvatila kakvu jesam..makar još nisam zadovoljna...ponavljam većina vas to ne razumije...ali to se može shvatiti tek kad od toga obolite..i za mene je to bila jedna od težih bolesti kojoj se trenutno više definitivno ne želim namjerno vratiti...ali sam imala trenutaka kada sam se sama sebi toliko gadila da sam jednostavno htjela dobiti anoreksiju da više završim svoj život..ali to me hvala bogu,više ne drži...većina vas je pitala: ti?? anoreksija?? ne bi nikad rekla/o....ali eto kažem nije bilo namjerno...upozoravam ovim postom cure koje to žele da je to nešto grozno..ja sam na 160 imala 28kg...i život mi je ovisio o koncu i infuzijama..koje nakon nekog vremena više nisam niti mogla primat jer su mi popucale vene od previše infuzija..zato cure pazite kaj si radite...ja nisam mogla spavat jer su me kosti žuljale....više od 2mj bez sna...ako bi zaspala to bi tek nekako uspjela kada bi mi se jednostavno oči skopile od umora...da ne pričam o konstanstnom povraćanju,nakon kojega sada imam paničan strah od guranja prstiju od usta...čak od samog guranja prstiju u usta više ne možete jest...organizam sam počinje odbijati hranu...one cure koje to namjerno rade su još lukavije od onih koje nisu ni svjesne što rade...ali sve smo mi prvljavo podle šta se tiče čišćenja tijela od hrane...ja sam sama izvodila stotine trikova da povraćam kada mi više bolest to sama nije radila...ponavljam psiha je u pitanju..meni je teško o tome pričat,ali već sam nekako i naučila....eto još mali tekst:


To su poremećaji jedenja mladih, prethodno zdravih žena koje pate od paničnog straha pred debljinom. Bolest je tipična za bijele žene, srednjeg sloja, a glavna im je želja, da budu "šlank"- mršave.
U anoreksiji nervozi cilj se postiže na prvom mjestu radikalnom restrikcijom unosa kalorija, a krajnji je cilj izmršavljenost do iscrpljenosti.

Anoreksija nervoza

1. Početak prije 25 godine

2. Gubitak tjelesne težine veći od 25% prijašnje tjelesne težine.

3. Poremećen odnos prema hranjenju, hrani i težini

4. Isključena svaka druga medicinska ili psihijatrijska bolest.

5. Prisutne najmanje dvije od sljedećih manifestacija:
gubitak menzesa
lanugo kosa
puls niži od 60/min
razdoblje pretjerane aktivnosti
epizode bulimije
povraćanje (može biti i samoizazvano)


eto..e ida poruka mojm jupiteru: sorry srećo zaboravih..meni ti je kelica raska...al recimo jebena je ova iz prehrane,ona riđava...ne znam kak se zove...i benassi mi je iz matematike-super žena..kaj da kažem

i pjesma za kraj:

Hey...eto hvala na svim comm....kojima (ne znam da li na sreću ili na žalost) nikako kraja...jučer sam ovaj post pisala pola sata i kasnije se sam izbrisao..očito zato što je strancia predugo bila otvorena...ne da mi se ponavlajt cijeli post...samo ću reći da više ne želim neko vrijeme pisati o svojim osjećajima..moja današnja tema jest konačno sabotiranje anoreksičnih manekenki..i sama sam se bavila manekenstvom i imala anoreksiju..ali ne oboje u isto vrijeme...moram priznati da sam prezadovoljna time što ti anoreksični supermodeli napokon izlaze "iz mode"...više je i vrijeme...koliko mentalno zaostalo i površno mora biti današnje društvo da je do sada uzvisivalo one manekenke koje su bile što mršavije...ne vrijeđam manekenstvo kao sam pojam,već te top modele koji zarađuju milijune i milijune zbog svog super-mršavog izgleda,a istovremeneno milijuni i milijuni cura u pubertetu ovise o koncu života jer su primjetile kako je dobro biti baš tako mršav..jer onda si poznat...ali što ti modeli imaju tako posebno pa da su tako uspješni? NIšta osim bolesti koja ih izjeda..to nije samo fizička bolest,već i psihička koja te ubija na oba načina..i šta je to tu tako dobro i privlačno? Ovo se sad ne odnosi kao poruka na cure,već i na dečke...jer je i muški rod kirv koji misli da te žene stvarno tako dobro izgledaju..ali zapravo da vam kažem da ste užasno naivni,jer da vidite kako to stvarno izgleda život bi vam se zgadio..zato cure,imajte poštovanja prema svome tijelu i volite ga onakvo kakvo jest...kilogram-dva viška ne znači smrt,ali nekoliko kilograma manjka da..zato čuvajte život koji vam je dan..jer to su ozbiljne stvari..a vi dečki...izgled nije najbitniji...naravno kod prvog dojma jest...ali šta će vam cura koja vas napaljuje a ne može složit jednu rečenicu...a da ne spominjem-šta će vam cura kraj vas koju kad dotaknete osjetite kosti? Dajte malo razmislite...i ljudi prekinite uzvisivate te mršavice...jer zbog toga dovodite nestabilne cure na rub smrti...

pusa svima,i za kraj jedna meni predraga pjesma: